U posljednje vrijeme opet se počeo spominjati drugi mirovinski stup. Ovoga puta ne u kontekstu gašenja, nego iskorištavanja njegovog ulagačkog potencijala.
Premijer Tihomir Orešković, a i njegovi ministri Marić i Butković, sve više govore o tome kako obvezne mirovinske fondove upregnuti u spašavanje HAC-a. Taj državni mastodont uteg je državnim financijama već godinama, a kako na naplatu dolaze milijarde eura kredita, netko u Banskim dvorima je napokon shvatio kako je voda ne došla do grla, već odavno prošla i nosnice.
- Razmatra se korištenje drugog mirovinskog stupa za smanjivanje duga autocesta i IPO kroz koji bi se građanima ponudilo da investiraju u autoceste – najnovija je izjava hrvatskog premijera.
Spomenuo je da je dug autocesta oko 4,5 milijardi eura te da se razmatra kako iskoristiti drugi mirovinski stup i da se omogući građanima da kroz IPO (inicijalnu ponudu dionica) građani investiraju u autoceste te kako će ti biti benefit za naše mirovine.
E sad. Obvezni mirovinski fondovi na kraju siječnja upravljali su sa 74,14 milijardi kuna neto imovine. Od toga, 73 posto je u obveznicama države (53,6 milijardi), deset posto je u domaćim dionicama (7,5 milijardi, a 13 posto imovine (9,74 milijarde) uloženo je izvan Hrvatske. Prema posljednjim podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga za siječanj, OMF-ovi imaju milijardu kuna „čistog keša“, a još 559 milijuna u depozitima. Dakle, trenutni ulagački potencijal je milijardu i pol kuna koje mogu odmah uložiti.
No, ovakve akcije koje Vlada sprema, ipak treba pripremiti. I to traje. Kako četiri OMF-a svakoga mjeseca dobiju ukupno 410 milijuna kuna doprinosa (podatak za siječanj 2016.), nije teško izračunati koliko u jednoj godini prikupe. Međutim, uloga OMF-ova u ovakvim akcijama vrlo je delikatna. Naime, kada je Lider prije dva tjedna radio poseban prilog o fondovskoj industriji, jedna tema bila su i ograničenja ulaganja obveznih mirovinskih fondova. A ograničenja su:
- Fondovi kojima upravlja jedno mirovinsko društvo smiju stjecati do 20 posto vlasništva u kompaniji koja je uvrštena na uređeno tržište Zagrebačke burze. Moguće je steći i više od 20 posto vlasništva, no u tom slučaju takvo ulaganje ne smije prelaziti 2 posto imovine fonda, a ukupno takvih ulaganja može biti do 5 posto imovine fonda. Također, fond može investirati u dionice jedne kompanije do 3 posto imovine, no ako su dionice te kompanije uvrštene u službeno tržište, onda je moguće uložiti i do 10 posto imovine fonda, a uz uvjet da zbroj takvih ulaganja ne prelazi 15 posto imovine fonda – pojasnili su nam tada iz Erste Plavog fonda.
No, iako su se ograničenja ulaganja liberalizirala, zbog potencijalnih rizika po pitanju likvidnosti i korporativnog upravljanja, u pravilu se ne iskorištavaju maksimalno dozvoljeni limiti. Na našem tržištu kapitala samo 19 kompanija ima tržišnu kapitalizaciju iznad jedne milijarde kuna, (uključujući Inu, HT, i neke druge koje imaju većinskog dioničara) i mirovinski fondovi su dioničari u gotovo svim tim kompanijama.
Ako ove postotke prevedemo u brojke, a u obzir ćemo uzeti fond s najvećom imovinom a to je AZ, to bi izgledao ovako – mogao bi uložiti u dionice jedne kompanije do 891 milijun kuna, a ako su te dionice uvrštene na službeno tržište ZSE onda može uložiti maksimalno do 2,9 milijardi kuna. S time da se moraju promatrati portfelji svakog fonda, jer A portfelj može imati do 55 posto u dionicama, B portfelj do 35 posto, a C ne smije imati dionice. Kada bi spomenute limite ulaganja pretočili na sva četiri fonda i promatra ih se kao jedan fond, možemo zaključiti da se u jednu kompaniju može maksimalno uložiti 7,4 milijarde kuna. A s obzirom na novac koji je potreban HAC-u, to je samo jedan dio. Dakle, trebalo bi napraviti IPO, pustiti dionice na tržište i omogućiti i ostalim igračima – investicijskim fondovima, osiguravajućim kućama i građanima – da kupe dionice. Naravno, pod striktno propisanim uvjetima koji će biti jasno naznačeni u prospektu HAC-a koji će garantirati temeljito restrukturiranje tvrtke koja ima potencijala poslovati s dobiti.
I tu leži odgovor na pitanje kako će to utjecati na naše buduće mirovine – pozitivno ako u vlasničku strukturu uđu profesionalni ulagači kao što su OMF-ovi. Podravka je primjer kako je ulaskom OMF-ova u vlasničku strukturu i u Nadzorni odbor pozitivno utjecao na poslovanje te podravske kompanije. Dakle, puno je posla pred političarima koji moraju odgovoriti na jednostavno pitanje – hoće li i dalje tolerirati „crnu rupu“ zvanu HAC i svake godine upumpavati milijune i milijune ili će netko napokon imati hrabrosti reći dosta i tu rupu za sva vremena začepiti….