U započetom kvartalu fiskalna potrošnja bit će glavna tema u razmišljanjima ulagača diljem svijeta. Nekoliko središnjih banaka već su naglašavale da se monetarnom politikom jedino može kupovati vrijeme te da su potrebni i drugi potezi. Primjerice, u prošlom kvartalnom biltenu Bank of England iznenadila je sve ukazujući da intervencija središnjih banaka nije opravdana. U takvim uvjetima loptica je prebačena na političku vlast, odnosno vlade. Naime, sve su međunarodne organizacije, poput Međunarodnog monetarnog fonda i skupine G20, pozvale na povećanje javne potrošnje radi poticanja gospodarskog rasta, na razine kakve su bile prije krize, poručuju iz Saxo banke u svojim predviđanjima za četvrti kvartal.
Širi globalni kontekst povoljan je za veću javnu potrošnju. Ekonomski liberalizam koji je imao nevjerojatan utjecaj na donositelje odluka u proteklih 30 godina, diskreditirala je globalna financijska kriza i više nema dominantne ekonomske ideologije. Čak štoviše, rejting agencije koje su djelovale kao čuvari fiskalne ortodoksnosti, sada su ulagačima sve manje važne.
- Stvarni poticaj za javnu potrošnju povezan je s povijesno najnižim kamatnim stopama za posuđivanje novca. Globalni uvjeti kreditiranja najlabaviji su ikada, s prosječnim prinosom na globalne državne obveznice, sa svim uključenim dospijećima, oko 0,9 posto. To je poprilično ispod 10-godišnjeg prosjeka od 2,30 posto. U određenim slučajevima, situacija je još neobičnija, kao primjerice u Njemačkoj gdje je više od 80 posto državnog tržišta obveznica u negativnim stopama – naglašava Christopher Dembik, rukovoditelj makro analiza u Saxo banci i pojašnjava da Azija predvodi u fiskalnim poticajima.
Investicije javnih tvrtki povećale su se za 24 posto od početka godine u Kini, kako bi umanjili pad privatnih investicija. Kako bi se umanjili negativni efekti, nedavno su najavljene obećavajuće mjere, uključujući dozvole privatnim investitorima za jednak pristup u obrazovanje i zdravstvenu skrb, inspekcijsko provjeravanje da se projekti uistinu provode te investicije u infrastrukturu u ruralnim područjima, gdje je to uistinu potrebno. U Japanu je pak drugačija situacija i malo je vjerojatno očekivati da će paket poticaja donijeti iste rezultate kao u Kini. Financijski je slabiji od ranijeg i vjerojatno samo s privremenim efektom povećanja industrijske proizvodnje, ali će pozitivni doprinos brzo nestati zbog deflacijskog razmišljanja u tvrtkama i kućanstvima.
U Europi nema takvih duboko uvriježenih stavova kao u Japanu i fiskalna politika još uvijek može donijeti rezultate. Ujedno, Europa nije čekala zeleno svjetlo MMF-a i u travnju 2015. godine Junckerov plan je krenuo u realizaciju. Na pravom je smjeru jer su već odobreni projekti vrijedni 20,4 milijarde eura, s četvrtinom tog iznosa za male i srednje tvrtke, odnosno startupe, a trogodišnji je cilj 60 milijardi eura uz podršku investicijskog odbora EFSI-ja.
Na žalost, plan još ne ispunjava početne ciljeve za rast gospodarstva i da bi se taj proces ubrzao više od trećine članica EU-a nedavno su najavile da planiraju fiskalne poticaje, na određene načine, poput primjerice Ujedinjenog Kraljevstva ili Mađarske. No, samo tri države imaju dovoljno jake javne financije za tako nešto: Njemačka, Švedska i Austrija. Izbori i referendumu koji se spremaju u Italiji, Španjolskoj, Austriji i Francuskoj zasigurno će utjecati na jačanje populizma u javnom govoru, nauštrb mjera štednje, odnosno fiskalne konsolidacije. Vrlo je slična situacija u SAD-u s obzirom na nadolazeće predsjedničke izbore, ali za očekivati je od Hillary Clinton, u slučaju da pobijedi, da neće oklijevati u korištenju fiskalnih mjera u slučaju ekonomskog usporavanja dok je puno teže procijeniti moguće odluke Donalda Trumpa. Naime, on u svom programu ima zanimljive mjere, poput smanjenja korporativnog poreza na 15 posto, ali i apsurdne i opasne prijedloge poništavanja postojećih trgovinskih ugovora i uvođenje ozbiljnih poreza na uvoz, poručuje analitičar iz Kopenhagena.
- Započeti kvartal ponovno je prilika za raspravu o stanju ekonomije, no na žalost to je debata koja je uporna manjkava jer je pod utjecajem ideologije dok bi trebao prevladati pragmatizam. Javna potrošnja nije ni dobra ni loša, pa ni čudotvorno rješenje, kao što pokazuje primjer Japana. Učinkovitost ovisi o stanju gospodarstva i implementaciji. No, dobra je vijest da vlade napokon kreću u tom smjeru i da monetarna politika više nije zamjena fiskalne politike, što se događalo od 2008. godine – smatra C. Dembik.
Ne treba se razgovarati o ‘malim‘ i ‘velikim‘ vladama ili državama već ‘pametnim‘ vladama: političko rukovodstvo se treba oslanjati na nove tehnologije kako bi smanjili operativne troškove, rješavati probleme sve manje produktivnosti i razvijati realnu industrijsku politiku, što nije napravljeno u proteklih 25 godina u većini bogatih država. Vlade se pod svaku cijenu trebaju maknuti od protekcionizma i moraju shvatiti da je gubitak vremena i novca podržavanje industrija koje su osuđene na propast, zaključuje Dembik, makroanalitičar iz danske investicijske banke.