
Nakon predstavljanja posljednje Oxfamove studije, koja pokazuje da će do sljedeće godine jedan posto najbogatijih posjedovati više resursa od preostalih 99 posto svjetske populacije, milijarderi i političari koji su se ovog tjedna okupili u Švicarskoj, pod pritiskom su da se uhvate u koštac s gorućim pitanjem ekonomske nejednakosti.
Riječ je o Svjetskom ekonomskom forumu koji će se upravo održava u skijaškom resortu Davos u Švicarskoj. Ususret forumu, Oxfam je naglasio kako će iskoristiti svoju ulogu i zahtijevati hitne akcije kako bi se smanjio jaz između najbogatijih i najsiromašnijih.
Istraživanje je pokazalo kako se udio svjetskog bogatstva u posjedu jedan posto najbogatijih povećao s 44 posto iz 2009. godine na 48 posto u 2014. godini. Taj bi trend mogao rezultirati brojkama od više od 50 posto bogatstva u vlasništvu jedan posto najbogatijih do 2016. godine.
Na forumu koji okuplja najbogatije poslovne centre i političke vođe, Oxfam želi prenijeti poruku najsiromašnijih:
- Poruka jest da je rastuća nejednakost opasna. Svjedoci smo koncentracije moći koja onemogućava zadovoljavanje interesa ‘normalnih‘ ljudi, čiji se glasovi ne čuju. – objašnjava Oxfamova Winnie Byanyima.
Oxfam je i prošle godine završio na naslovnicama s izvješćem koje je ukazivalo kako 85 najbogatijih ljudi na svijetu raspolaže s jednakom količinom sredstava kao 50 posto najsiromašnije populacije (3,5 milijuna ljudi). Ove godine je statistika još frapantnija – 80 najbogatijih pojedinaca raspolaže istim bogatstvom kao 3,5 milijuna najsiromašnijih. Usporedbe radi, ta je brojka 2010. godine iznosila 388 naspram 3,5 milijuna.
‘Želimo li živjeti u svijetu u kojem 1% posjeduje više od ostatka cjelokupne populacije?‘
U drugoj polovici ovog desetljeća ekonomska nejednakost postala je bitno pitanje. O njemu pričaju svi, od MMF-a, Thomasa Pikettyja do pape. Američki predsjednik Obama predložit će plan za poreznu redistribuciju koja bi trebala dodatnim oporezivanjem ovih jedan posto najbogatijih akumulirati 300 milijardi dolara – iznos koji će se preusmjeriti za pomoć američkim obiteljima, odnosno za povećanje radničkih prava u vidu zagarantiranih šest tjedana plaćenog rodiljnog dopusta te sedam dana plaćenog bolovanja. Pitanje je, međutim, kako to progurati u Kongresu?
Oxfam objašnjava kako se imovina u vidu gotovine ovih 80 najbogatijih pojedinaca udvostručila od 2009. do 2014. godine. Nadalje, to se bogatstvo nasljeđuje i iskorištava za lobiranja kojima je cilj održati status quo ili dovesti do akumulacije još većeg bogatstva u rukama najbogatije manjine.
Više od trećine broja od 1645 milijardera koje je izlistao Forbes, naslijedilo je dio ili većinu bogatstva koje posjeduju. 20 posto njih se nalazi u financijskom i osiguravateljskom sektoru, grupacijama čije je bogatstvo naraslo za 11 posto u 2014. godini.
Ta su dva sektora ‘utukla‘ 550 milijuna dolara na lobiranja u Washingtonu i Bruxellesu. Za vrijeme izbora u SAD-u 2012. godine, financijski je sektor osigurao 571 milijun dolara za kampanje.
Iznenađenje
- Iznenadilo me što smo pozvani u Davos jer smo otvoreno kritični. Tamo idemo s ciljem suprotstavljanja moćnim elitama. Pozvati mene je hrabar čin. – objašnjava Byanyima.
Oxfam planira pozvati vlade da usvoje plan od sedam točaka koji uključuje borbu protiv izbjegavanja poreza od strane korporacija i bogatih pojedinaca, ulaganje u svima dostupno zdravstvo i obrazovanje, poštenu distribuciju poreza, uvođenje minimalnih plaća, rješavanje problema rodnog jaza u plaćama, osiguravanje mehanizama zaštite najsiromašnijih i najugroženijih (kao što je minimalni prihod) te, za kraj, kreiranje zajedničkog, globalnog cilja koji će izazvati trenutnu situaciju goleme ekonomske nejednakosti.
- Ekstremna nejednakost nije nezgoda ili prirodni ekonomski tijek. Ona je rezultat politika i tim istim politikama se može dokinuti. Optimistična sam i smatram da će se stvari promijeniti. Do prije nekoliko godina ova je problematika bila na marginama političkih i ekonomskih debata. Sada je široko prisutna. – zaključuje Byanyima.