Moj rizik, moja pravila – bila je nit vodilja poduzetnici Elizabeth Suzani Kozini kada je odlučila krenuti u privatni posao. Ova poduzetnica koja živi i djeluje iz nekadašnje hrvatske prijestolnice Klisa u poduzetničke vode je krenula 2003. godine.
- Kada sam krenula tim vodama, nisam mogla nikako pretpostaviti što me sve čeka. Bavila sam se opskrbom brodova u luci Ploče, zatim s nekretninama, a posljednje tri godine izrađujem unikatne torbe Biartis. Prva i jedina sam na svijetu koja izrađuje takve unikatne torbe. Svaka torba ima certifikat o jedinstvenosti, sve su ulja na platnu koja su oslikali akademski slikari. Zbog posebnosti nalazi se u Amsterdamskom svjetskom muzeju torbi, ali i u našem Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu – govori Kozina.
Osnivanjem vlastite tvrtke željela je raspolagati svojim vremenom, ali stres koji dolazi s vođenjem privatnog posla bio je velik.
- Osim što si cijelo vrijeme izložen, odgovoran si kako za svoj dohodak, tako i za dohotke zaposlenika, što stvarno zna izazivati osjećaj stresa, ako sve ne ide po planu – priča ona.
Tri kategorije poduzetnika
Poduzetničku klimu u Hrvatskoj ova poduzetnica raspoređuje u tri kategorije ili grupacije.
- Po mom viđenju postoje jako uspješni i veliki koji se nakon brzinskog rasta slome, i tek tada vidimo da nisu bili ni tako uspješni ni veliki. Zatim, srednji koji rastu primjernom ekonomskom putanjom, i ako su na izvoru informacija postoji realna šansa i za uspjeh, te mali koji puževim korakom napreduju i ne znaju što će biti, ali su još tu na tržištu kapitala – objašnjava svoje viđenje poduzetničke klime Kozina.
Prema njoj, poduzetnici najviše traže i žele prave informacije.
- Meni kao inovatorici je jako teško. Najveći problem je nerazumijevanje pojedinih službi za izvorno hrvatske proizvode. To je ravno nuli. Ja ne očekujem da me se hvali, ali sigurno ne očekujem ni da vas totalno minoriziraju ako ste nešto proizveli prvi – kaže Kozina. Dodaje kako je hrvatski sustav pružanja informacija za poduzetnike inertan, te daje primjer Hrvatske gospodarske komore.
- Nakon par posjeta Komori odustala sam od nje. I dalje, naravno, plaćam tu članarinu, ali iskreno ni sama ne znam zašto. Kada god sam bila kod njih ili im uputila neko pitanje, odgovore nisam dobila, a oni se hvale kako promiču i zastupaju interese svojih članova i članica. Kojih, pitam se – govori Kozina.
Osim države koja također ne pruža dovoljno informacija, Kozina smatra kako ništa manje nisu važni niti drugi poduzetnici.
- To je zapravo jako šaroliko društvo, a o prevarama nekih bi mogla i knjigu napisati – žustro govori.
Novi prioriteti
Ipak, bez obzira na sve, nije demotivirana, ali prioriteti su joj se počeli mijenjati.
- Prije godinu dana sam s prijateljicom otvorila udrugu Putokaz koja se brine za 260 djece iz Ruande. Tu nalazim mir jer činim zaista dobru i plemenitu stvar, a i odmah vidim rezultate, što me veseli. Ipak od poduzetništva ne namjeravam odustati bez obzira na stres i inertnost svih sustava u Hrvatskoj, jer - jednom poduzetnik, uvijek poduzetnik – zaključuje Elizabeth Suzana Kozina.
Serijal priča o ogorčenim poduzetnicima nastao je nakon intervjua s Kristinom Ercegović, osnivačicom Business Caféa, u kojem je odnos države prema malim poduzetnicima usporedila s ‘mlaćenjem mrtvog konja’, pozivajući ministra financija da prestane s takvom praksom.
Javite nam se sa svojim poduzetničkim pričama o ‘mlaćenju mrtvog konja‘, o problemima s kojima ste se susreli, ispričajte svoje sudare s birokracijom kako se ne bi ponovili vašim kolegama. Vaša reagiranja očekujemo na našoj adresi elektronske pošte Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.