U prvom polugodištu u Hrvatskoj je eksplodirala kupnja – rabljenih traktora. Registrirano ih je čak 2125, što je gotovo 2,3 puta više nego u prvom polugodištu lani i gotovo dvostruko više od ukupnih godišnjih brojki u razdoblju od 2014. do 2017. godine, prenosi Hina podatke Udruge prodavatelja poljoprivredne mehanizacije i opreme.
Nažalost, ovo nije samo pričica o starudijama u voznom parku već i priča o čišćenju istočnoeuropskih traktorskih smetišta. Najviše polovnjaka, 412, proizvedeno je u beogradskom IMT-u, koji već pet godina ne proizvodi traktore, otkako je bankrotirao. Odavno traktore ne proizvode ni poljski Ursus (86 registriranih), Renault iz Francuske (52), rumunjski Univerzal (39) te hrvatski Tomo Vinković (79) i Torpedo (71 traktor).
- I nas, poznavatelje tržišta traktora u Hrvatskoj, iznenadila je količina uvezenih traktora u prvih šest mjeseci ove godine", ističe Franjo Dominiković iz Udruge, napominjući da su podaci Agronomskog fakulteta, koji je ovlašten izdavati dozvole za uvoz rabljenih traktora, to i najavljivali.
Pa zašto kupujemo traktorsko smeće? Stvar postaje jasnija kad se sazna da su to uglavnom traktori koje nabavljaju mali poljoprivrednici nepovratnim potporama iz EU fondova od 15.000 eura. U Udruzi su mišljenja kako je to štetno i za poljoprivrednike i za Hrvatsku te da nismo dužni zbog EU potpora ‘čistiti ni EU skladišta rabljene mehanizacije, ni ona izvan EU-a‘.
I, kad se već ne može zabraniti uvoz smeća, predlažu da se ograniče godine starosti prve registracije traktora do pet godina. A to se može podvesti i pod egidu sigurnosti. Na njivama i cestama.