Najveća hrvatska, pa i regionalna korporacijska priča, ona o budućnosti Agrokor koncerna, ulazi u odlučujuću fazu. Nakon što je na web-portalu N1 televizije, podružnice američkoga CNN-a, u utorak objavljeno da je na noćnom sastanku 5. ožujka u Banskim dvorima bio Ivica Todorić, predsjednik Uprave i većinski vlasnik Agrokora, pitanje najvećega poslovnog sustava u regiji iz korporativnog i financijskog sektora preselilo se i u politički. Što dodatno, kako bi se reklo, intenzivira situaciju.
Najave iz Agrokora bile su usmjerene prema tome da će se u mjesec-dva pronaći rješenje za situaciju nastalu nakon što je agencija Moody‘s snizila Agrokorov kreditni rejting. Pola je tog roka iscurilo. Očito je da se nervoza ‘stakeholdera‘ kojima je Agrokor iznimno važan ne može držati pod kontrolom do sljedeće godine, kad u ožujku na naplatu stižu Agrokorove tzv. PIK obveznice.
Nervoza među vjerovnicima
Iz dostupnih informacija može se zaključiti da sustav Agrokor, a i njegovi dijelovi, u ovom trenutku nije nelikvidan. No pitanje je koliko dugo može takav ostati. Nervoza među vjerovnicima, pogotovo izloženijima, može eskalirati. Pa da počne prodaja potraživanja specijaliziranim agencijama za naplatu. A tu je onda stvari teško kontrolirati. Za dobrobit svih rješenje se mora naći i predstaviti što prije. Kad je o zainteresiranim dionicima riječ, zanimljivo je uočiti da je ovotjednu seriju ekskluziva o uključenosti Plenkovićeve vlade u problematiku Agrokora pokrenula baš američka televizijska kuća.
Za Todorića bi najmanje nepovoljna varijanta bila da mu dosadašnji financijeri daju svježe kredite, a da on pristane na njihovu kontrolu i usmjeravanje restrukturiranja preko članova Nadzornog odbora.
Informacije o sastancima Todorića, a poslije i predstavnika najvećeg Agrokorova kreditora – ruskog Sberbanka, očito su dobro provjerene, ali, zanimljivo, ne navodi se izvor. U trenutku kad ruska strana vodi igru, može se pretpostaviti da među investitorima sa Zapada postoji želja da budu aktivni igrači. Agrokor je u problemima prije svega zato što se preagresivno širio s pomoću preskupih izvora financiranja. Sasvim je sigurno da je u posljednjih 20-ak godina bilo i pogrešnih odluka o akvizicijama ili ulaganjima. No onaj tko bi se eventualno domogao vlasništva nad dijelom ili većinom Koncerna, uz određeno restrukturiranje u srednjem bi roku mogao dobro zaraditi. Financijski svijet Zapada leži na brdu jeftina novca za ulaganje u financijski opterećene, a iznutra poslovno-proizvodno dobre tvrtke. Naravno, ima i igrača koji misle da bi zarada bila još veća ako bi se dijelovi sustava danas-sutra prodavali ‘komadno‘. U situaciji kad je Agrokor u problemima, dodatno ga protresti potencijalnim investitorima nije ni prvi ni posljednji slučaj.
Žrtvovanje Todorića?
Financijski svijet Zapada leži na brdu jeftina novca za ulaganje u financijski opterećene, a iznutra poslovno-proizvodno dobre tvrtke. Naravno, ima i igrača koji misle da bi zarada bila još veća ako bi se dijelovi sustava danas-sutra prodavali ‘komadno‘.
Drugi je važan dionik hrvatska država, odnosno vlada premijera Plenkovića. Slučaj Agrokor dolazi u krajnje neugodno vrijeme, prije lokalnih izbora. Ako bi HDZ-Mostova vlada išla u spašavanje Agrokora na bilo koji način, to bi značilo gubitak mnogih glasova onih kojima Ivica Todorić, kao sinonim za krupno poduzetništvo u Hrvatskoj, nije nimalo simpatičan. Ali ako situacija izmakne kontroli, posljedice koje bi pogodile velik dio tvrtki u Hrvatskoj opet bi pale na Vladina leđa jer nije reagirala na vrijeme. Zato je, prema logici političara, najmanje loše rješenje da se u slučaju Agrokorova posrnuća ide na neki oblik spašavanja, ali da se kao žrtva biračkom tijelu prinese odlazak Ivice Todorića s čela Koncerna.
Treća skupina dionika, Agrokorovi dobavljači, barem većina njih, navija za to da se pronađe rješenje koje će značiti najbezbolniji nastavak poslovanja sustava. Na rokove plaćanja koje su dogovarali s Agrokorom već su se naučili. Ali mnogi bi se našli u velikim teškoćama kad bi se dogodio nekakav šok. Ako i ima onih koji se vode logikom ‘ja ne poslujem s Agrokorom‘, brzo bi se uvjerili da velik dio njihovih kupaca posluje s tom korporacijom. Posljedice šoka u nekoliko tjedana proširile bi se cijelim financijskim krvotokom zemlje.
Najvažniji dionik cijele priče ipak je Agrokor, odnosno njegov prvi čovjek Ivica Todorić. Bio je dosad u mnogo delikatnih situacija, ali u ovakvoj nikada. Pred njim su najvažnije odluke u njegovu poslovnom životu. Samo on ima sve informacije relevantne za konačnu odluku. Teško je i zamisliti pod kakvim je pritiscima posljednjih tjedana. I poslovnim i obiteljskim. Ali može se očekivati da će tvorac Agrokora na kraju ipak interes sustava koji je stvorio staviti na prvo mjesto. Za njega bi najmanje nepovoljna varijanta bila da mu dosadašnji financijeri daju svježe kredite, a da on zauzvrat pristane na njihov utjecaj na restrukturiranje preko članova Nadzornog odbora. Igra živaca se nastavlja...