Derek Cinafrance redatelj je na misiji da snimi ’posljednji veliki američki film’. Viziju je utemeljio na gotovo avangardnom spoju zvuka i slike, Cianfrance je bio učenik eksperimentalnih filmaša Stana Brakhagea i Phila Solomona, te emotivnim sukobljavanjem protagonista na tragu ostvarenja Johna Cassavatesa. Razorena obitelj ili, kako je govorilo samo ime njegova pretposljednjeg filma ’Grijesi očeva’, ono je pak što mori njegovu dušu. ’Svijetlo između oceana’, nastao po istoimenom bestseleru, prvi je promašaj u karijeri 42-godišnjeg redatelja. Polaze točke inspiracije ovaj put su mu bili obiteljske melodrame/trileri iz 40-ih godina prošlog stoljeća, kao što je Hitchockova ’Rebecca’, te možda i nesvjesno noviji filmovi Terrencea Malicka. No rezultat je dosadan i mlak film. ’Svjetlo između oceana’ tako podsjeća na ’kamilice’ iz 90-ih poput ’Engleskog pacijenta’ u rukama nedorasloga Malickova imitatora. Od mistike i okrutnosti koju nose valovi oceana pa do moralno-pravnih dvojbi koje zatječu junake ovdje je bilo štofa za mnogo bolji film, koji će ostati najzanimljiviji kao kulisa na čijem su setu romansu započeli Michael Fassbender i talentirana Alicia Vikander.