Tvrtka ima uhodan biznis, stalne klijente, veleprodaju i lanac s 37 trgovina i još je monopolistica na objavu oglasa kad izgubite dokumente. Sve to donosi svake godine dobit veću od 10 milijuna kuna. Pa tko tu ne bi poželio šefovati!
Zato je smjena dugogodišnjeg šefa Piskača HNS-ovim kadrom bez odgovarajuće stručne spreme izazvala toliko buke u javnosti.
E, a sad je u prvom planu druga priča. Još je Piskač krenuo u proizvodnju, i to klozet-papira, na Kukuljanovu. Nova uprava sad bi tu navodno neadekvatnu tvornicu preselila u Krapinu. U cijeloj priči nejasno je zašto su se Narodne novine odlučile na takav razvojni korak. Pohvalno je što ulaze u proizvodnju, ali je - unatoč velikim sirovinskim resursima koje imamo - upitno koliko je to isplativo. Pogotovu kad je ta državna tvrtka pod jasnim kriterijima političke poslušnosti.
Piskača je doveo Račan, Fučkara Sanader, Piskača je vratio Milanović, a sad su Čovića instalirali Pusić i Vrdoljak kad već nisu uspjeli Topolovca. To, dakle, nisu narodne, nego stranačke novine.
Stoga je gradnja tvornice besmislena jer će je Karamarkov zaslužni potrčko za godinu dana prebacivati iz Zagorja u Liku ili će s klozet-papira prijeći na, primjerice, proizvodnju kondoma. Zato se ne mogu odlučiti je li besmisleniji sâm projekt ili njegovo preseljenje. I jedno i drugo, sasvim sigurno, odlučeno je bez ozbiljnije studije o isplativosti. A ne znam ni kako Petar Ćorluka gleda na tu akrobaciju i je li i on za gradnju svoje tvornice papira Violeta imao takvu državnu potporu. No bar mu je bolje da dobije novoga državnog konkurenta nego privatnoga. A u međuvremenu Narodne novine hrabro nastavljaju diverzifikaciju - sa zakona i spajalica na klozet-papir.