‘;
Geopolitičke napetosti kojima svjedočimo rijetko se promatraju iz perspektive malog poduzetnika. Jedan takav poduzetnik, prisutan na globalnom tržištu, jest tvrtka Maring iz međimurskog Nedelišća čiji član Uprave David Tomašek iz prve ruke svjedoči kako je danas poslovati u Kini i Europi. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2008. do kraja 2019. bio je zaposlen u Hrvatskoj poštanskoj banci, gdje je napredovao od pripravnika do različitih upravljačkih funkcija u domeni financija, strategije i upravljanja projektima. Istodobno je obavljao odgovorne funkcije u nadzornim odborima društava kćeri HPB Grupe, a tijekom pripajanja Jadranske banke HPB-u obavljao je i funkciju predsjednika Nadzornog odbora te banke. Napokon, početkom 2020. pridružuje se svom ujaku Dmitru Maraviću kao član Uprave u obiteljskoj tvrtki Maring.
Već desetak godina Maring surađuje s partnerima iz provincije Jiangsu. U čemu se sastoji ta suradnja?
– U Hrvatskoj i Kini postojala je želja za sklapanjem partnerstva te je prije početka pandemije s kineske strane iskazan interes proizvođača električnih automobila Guoxin, koji je u Hrvatskoj osnovao podružnicu u partnerstvu s Maringom. To, naravno, ne bi značilo da bi se automobili proizvodili u Hrvatskoj, jer ovdje ne postoje integrirani dobavljački lanci, sirovine i radna snaga za takav pothvat. No dio proizvodnog procesa, preciznije sklapanje dijelova proizvedenih u Kini, bilo bi moguće realizirati u Hrvatskoj. Dovođenje proizvodnje električnih automobila ipak je epohalni pothvat za koji je potrebna šira potpora. Ne treba zaboraviti da će BYD u mađarskom Segedinu, udaljenom samo nekoliko sati vožnje, otvoriti tvornicu električnih automobila, za što ima punu potporu i mađarskih i kineskih vlasti. Bilo kako bilo, to je nadilazilo naš rang. Maringova vlasnička i menadžerska struktura nisu politički aktivne, to nas ne zanima, uspjeh temeljimo na varijablama unutar svoje kontrole, zato taj projekt nije dospio dalje od koncepta. Od drugih pothvata izdvojio bih da je Maringu ponuđeno preseljenje proizvodnje u Kinu uz vrlo povoljne uvjete i poticaje. To bi za nas bio golem projekt za koji se spremamo osmišljavanjem novog i na neki način revolucionarnog proizvoda, o čemu ćemo detaljno moći govoriti u nekom od idućih razdoblja.
Što učiniti u vezi s budućnosti radne snage, kako bi Europa trebala privući talente iz cijelog svijeta?
– Demografija mi je oduvijek omiljena i bitna tema. I već prije više od dvadeset godina govorilo se o starenju stanovništva u razvijenim zemljama, međutim tada se to definiralo kao proces ‘demografske tranzicije‘, odnosno kao prirodan i poželjan prelazak iz nerazvijenoga agrarnog društva koje karakteriziraju visoke stope mortaliteta i nataliteta u razvijeno industrijsko društvo s niskim stopama nataliteta i mortaliteta. U međuvremenu je postalo moderno i otmjeno ne imati djecu i obveze koje to nosi, pa smo danas izloženi propagandnim akronimima poput DINK-a. S druge strane, desetljeće stagnacije i zaostajanja za SAD-om i Kinom nakon globalne financijske krize također ne pridonosi natalitetu i privlačnosti Europe za visokokvalitetne kadrove. Zato je potrebno otvoreno diskutirati o niskim stopama nataliteta kao o najvećem problemu današnjice koji bi izgledno mogao izazvati kolaps mirovinskog i zdravstvenog sustava. Neovisno o tome, smatram da imigracija može biti odgovor na starenje našeg društva, ali uz tri preduvjeta. Prvo, trebao bi postojati društveni sporazum da će domicilno stanovništvo prihvatiti imigrante neovisno o njihovoj vjeroispovijesti ili rasi. Istodobno bi i među doseljenicima morala postojati volja za integracijom. Drugo, imigracija ne bi smjela biti neselektivna. Nama trebaju radnici, a ne nova klasa siromaha koji ovise o socijalnim transferima. No da bi nam došle mlade visokoobrazovane obitelji, moramo im ponuditi nešto više od plaće. To su, s jedne strane, varijabilni primici koji ovise o uspjehu, sudjelovanje u dobiti, dioničke opcije te, s druge strane, odlične javne usluge poput školstva. Međutim, ne može se to zaustaviti samo na imigraciji; treba ponuditi dobar ekonomski poticaj da se mladi odluče imati djecu uz ovako neizvjesnu budućnost i pesimizam kakav vlada u Europi. I vlastodršci moraju shvatiti da je takav poticaj zapravo ulaganje u budućega poreznog obveznika. Nije teško izračunati koliko je potrebno uložiti da se ostvari dobar povrat ulaganja. U svakom slučaju, ako se nešto vrlo brzo ne promijeni, Europa je osuđena doista postati aorist.
cijeli intervju pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju poslovnog tjednika Lider.