‘;
U globalnome geopolitičkom kaosu ekonomski se problemi poput inflacije ili strukture rasta diljem EU rado guraju pod tepih. Nije drukčije ni u Hrvatskoj u kojoj smo bez stresa okončali izbore i nastavili trljati ruke zbog i dalje najviših stopa rasta, uz još jednu očekivano rekordnu sezonu. Doista, sve nam raste, plaće, cijene, potrošnja, optimizam iako je očito da se ispod tepiha valjaju neke druge stvari. Što se događa priupitali smo Nevena Vidakovića, financijskoga analitičara koji stvari voli nazvati pravim imenom.
Što će u mandatu nove vlasti biti ‘driver(i)‘ rasta? EU novac vrtjet će se sigurno do kraja desetljeća, a potrošnja ne pokazuje znakove usporavanja.
Trenutno imamo sve koristi strukturne inflacije na razini EU. Nastavit će se priljev EU sredstava još nekoliko godina, ali ne do kraja desetljeća. S padom standarada u EU dogodit će se i pad turizma, a sredstava iz EU će naglo presušiti i onda će pasti i BDP. Europskim sredstvima sada financiramo projekte koji ne mogu donijeti dugoročni rast i ne mogu kreirati otpornost gospodarstva. Jednom kada ne bude sredstava za obnovu neće biti izvora rasta, a proizvodni nam kapaciteti padaju.
Ipak su manje-više svi analitičari zadovoljni rastom koji je među najvišima u EU, uz to smo bolji od većine razvijenih članica.
Nije sporno da imamo ekonomski rast, samo je pitanje želimo li imati izvore ekonomskoga rasta koje sada imamo. Od početka vladavine Andreja Plenkovića, prema stalnim cijenama, BDP je narastao 29,92 posto. Od toga turizam i trgovima 40,37 posto, javna uprava i zdravstvo 27,49 posto, poljoprivreda 18,29 posto, a prerađivačka industrija 16,54 posto. To su podaci od kraja 2015. do kraja 2023. tako da je utjecaj pandemije isključen, ali je uključen utjecaj EU fondova. Javna je uprava narasla gotovo dvostruko više od proizvođačke industrije. Dogodilo se značajno restrukturiranje ekonomije i naravno da je sada manje otporna. Ponavljam, nije sporno da imamo ekonomski rast, ali želimo li imati ovakvu strukturu ekonomije pitanje je za ozbiljne ekonomiste. Upravo smo postali državom koja ima više zaposlenih u trgovini nego u proizvodnji.
Dio brojki raste i zbog inflacije koja je, kao i BDP, među višima u EU. Hoće li se doista istopiti na 2 posto do 2026., kako procjenjuje HNB? Je li isti korijen inflacije u Hrvatskoj i EU?
Korijen je inflacije u EU restrukturiranje ekonomije zbog deglobalizacije. Zato i govorim o strukturnoj inflaciji, a ne o inflaciji koju izaziva monetarna ili fiskalna politika. Naša je ekonomija malena i ima slabu otpornost na šokove. Zato će naša stopa inflacije uvijek biti veća nego stopa inflacije u EU, jednako je tako i deflacija kod nas dulje trajala. Upravo zbog ovih procesa smanjenje inflacije i traje toliko dugo. Primjerice, inflacija je u SAD-u praktički stabilna već godinu dana. Primjer je tog procesa i Španjolska u kojoj je u svibnju 2023. inflacija iznosila 1,6 posto, a u lipnju 2024. 3,4 posto. Kako je inflacija mogla narasti ako je ECB godinu dana provodio restriktivnu monetarnu politiku? Takve brojke jasno pokazuju da je na djelu neki drugi proces.
Razilaženje u stopama rasta i strukturi ekonomije postaje prilično očitim, što se točno događa unutar EU?
Događa se ista stvar koja se je događala i u Jugoslaviji: rastu nejednakosti u privredi. Sve države koje proizvode imaju problema. Primjer je Njemačka u kojoj je industrijska proizvodnja u lipnju pala 7 posto na godišnjoj razini dok svi koji se bave uslugama, poput Portugala i Hrvatske recimo, imaju sjajne pokazatelje. To je srednja točka strukturne inflacije, jednako je tako bilo i Jugoslaviji. No, nakon dugotrajne ekonomske nestabilnosti dolazi politička nestabilnost. Tu smo točku prešli s izborima u Francuskoj. Od sada će politička nestabilnost biti mnogo važnijom od ekonomske.
Procjene su kako će za zelenu tranziciju trebati oko 500 milijarda eura godišnje. Banke taj novac nemaju, pa Europska komisija očekuje da se tvrtke okrenu tržištu kapitala. Hoće li se to dogoditi?
Hoće, ali proces neće biti uspješan onoliko koliko bi to Komisija željela. Tržišta kapitala trebaju likvidnost da bi funkcionirala i uopće mogla financirati projekte. Trenutno se zbog restriktivne monetarne politike ta likvidnost sve više smanjuje i upravo će to otežati bilo kakvo financiranje.
Taman kada Hrvatska počinje prepoznavati prednosti tržišta kapitala. Koliko država može pogurati domaće tržište kapitala izdavanjem narodnih obveznica i trezoraca?
Itekako može i pozitivni se učinci razvoja već vide. Država je izdala obveznice pet puta. Za peto izdanje nije bio nikakve medijske pompe koja doista nije bila potrebna, izdavanje državnih obveznica postalo je rutinskom stvari. To je pravi pokazatelj razvoja stoga je potrebno nastaviti taj trend s izdavanjem drugih instrumenata.
Što smo još priupitali sugovornika i zašto misli da su dugovi država trenutno najveći problem pročitajte u novome tiskanom i digitalnom broju Lidera.