Sud Europske unije donio je presudu u predmetu Kolin Inşaat Turizm Sanayi ve Ticaret (turska kompanija) u kojom je utvrđeno da se gospodarski subjekti iz trećih zemalja (izvan EU) ne mogu pozivati na odredbe direktive koja je relevantna u EU. Riječ je o postupku javne nabave za izgradnju novog kolosijeka nizinske pruge na dionici Hrvatski Leskovac – Karlovac nakon kojeg je spomenuta turska tvrtka u žalbi Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) tvrdila da odabrani izvođač, a to je Strabag, ne ispunjava uvjete koji se navode u natječaju.
U daljnjoj žalbenoj proceduri, kako se navodi u priopćenju Suda EU, nadležni nacionalni sud u Hrvatskoj zatražio je potom od Suda EU pojašnjenje okolnosti u kojima naručitelji mogu, na temelju direktive koja je relevantna za javnu nabavu, zatražiti od ponuditelja, nakon isteka roka za dostavu ponuda, ispravke ili razjašnjenja njihove inicijalne ponude.
Sud EU je, kako je navedeno, presudio da se gospodarski subjekti iz trećih zemalja koje s Unijom nisu sklopile međunarodni sporazum u području javne nabave ne mogu se pozivati na jednako postupanje u tom području kako bi nastojali sudjelovati u postupku javne nabave u Uniji na ravnopravnoj osnovi u odnosu na ponuditelje iz država članica ili trećih zemalja koje obvezuje takav sporazum. Usto, uzimajući u obzir isključivu nadležnost Unije u području zajedničke trgovinske politike, nacionalna tijela nisu ovlaštena primjenjivati nacionalne odredbe kojima se prenose pravila sadržana u toj direktivi na gospodarske subjekte iz treće zemlje koja nije sklopila takav međunarodni sporazum s Unijom.
Osim toga, Sud ističe da je u odnosu na određene treće zemlje Unija obvezana međunarodnim sporazumima, osobito Sporazumom Svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi (GPA), kojima se jamči recipročan i ravnopravan pristup gospodarskih subjekata javnoj nabavi. Na taj način, u skladu s direktivom koja je primjenjiva na javnu nabavu o kojoj je riječ u ovom slučaju, naručitelji iz država članica ne smiju nepovoljnije postupati s gospodarskim subjektima iz trećih zemalja koje su potpisnice takvog sporazuma u odnosu na gospodarske subjekte iz Unije. Gospodarski subjekti iz tih trećih zemalja mogu se pozivati na odredbe te direktive.
Nasuprot tomu, gospodarski subjekti iz trećih zemalja koje, poput Turske, nisu sklopile takav međunarodni sporazum s Unijom ne mogu sudjelovati u postupku javne nabave u Uniji zahtijevajući jednako postupanje u odnosu na ponuditelje iz država članica ili ponuditelje iz trećih zemalja koje takav sporazum obvezuje. Također, oni se ne mogu pozivati na odredbe direktive koja je relevantna u području javne nabave kako bi osporili odluku o dodjeli predmetne nabave.
Naposljetku, Sud smatra da je pitanje pristupa gospodarskih subjekata iz trećih zemalja postupcima javne nabave u državama članicama obuhvaćeno područjem u kojem Unija ima isključivu nadležnost. Stoga, kad je riječ o tom pristupu, države članice nisu ovlaštene donositi ili usvajati pravno obvezujuće akte opće primjene, čak ni u slučaju kad Unija nije usvojila primjenjive akte u tom području.