Europska vojna industrija, kao i zemlje regije, pojačano lobiraju za svoju vojnu industriju, naša industrija to ne prati
Europska vojna industrija nikada nije toliko trošila na lobiranje i nikada prije nije toliko lobirala. Dolazak Donalda Trumpa u Bijelu kuću drastično je promijenio dinamičnu ravnotežu u međunarodnoj sigurnosti i obrani, a američko povlačenje iz multilateralnih obrambenih inicijativa kao i zahtjevi za povećanje izdvajanja za obranu od NATO-ovih saveznika u svega su nekoliko mjeseci promijenili strateški fokus Europske komisije. Umjesto reforme europske poslovne konkurentnosti, koju su sami zakomplicirali EU birokrati, sada smo brže-bolje morali izmisliti vlastite obrambene kapacitete. Novca nema, ali zaduživanje je rješenje, pa će se odjednom naći silne milijarde za vojnu industriju, stoga bi bilo u redu da taj novac prvo podijele europske tvrtke. Tako rezonira i europska vojna industrija, koja je intenzivirala lobističke aktivnosti u Bruxellesu.
Tvrtke kao što su Airbus, Thales, Rheinmetall, SAAB i Leonardo stoga na lobiranje danas gledaju kao na osnovnu poslovnu strategiju i sukladno tome prilagođavaju svoje rashode, a naša vojna industrija u tome zasad ipak zaostaje. Domaće kompanije lobiraju, ali putem profesionalnih udruženja i inicijativa koje okupljaju širu industrijsku zajednicu, kako su nam odgovorili iz DOK-ING-a. Ako i hrvatska vojna industrija želi sudjelovati u podjeli kapitala za naoružavanje, a pritom ne ubaci u veću brzinu, možda će ostati praznih ruku jer je konkurencija trenutačno velika. Za europska sredstva za naoružavanje nisu zainteresirane samo industrije EU-a već i proizvođači iz trećih zemalja, poput Turske, koja također želi da se barem dio od osam milijardi eura vrijednog ReArma, fonda za naoružavanje Europe, potroši na njezinu vojnu industriju ili 150 milijuna eura iz fonda Safe. Kako doznajemo čak i dio srbijanskih tvrtki koje proizvode oružje poslao je svoje lobiste u sjedište europske birokracije po eure! Hrvatska vojna industrija očito ima vremena.
Obrana je zvijezda
– Sasvim je normalno da zemlje koje nisu neprijateljske prema članicama EU-a i čiji se interesi donekle poklapaju s njegovim interesima žele sudjelovati u nabavci naoružanja za Stari kontinent – tumači jedan od hrvatskih zastupnika u EU parlamentu, koji potvrđuje da lobista u Bruxellesu nikada nije bilo više, pogotovo za obranu, koja je zvijezda zagovaranja. No ne zagovara se samo taj sektor, pojačano rade i drugi lobisti koji zastupaju brojne druge industrije, pogotovo u kontekstu uvođenja američkih carina. Ističe da je nakon prve najave o uvođenju carina na sve proizvode iz EU-a dosta lobirala industrija alkoholnih pića, i to proizvođači viskija iz Irske i vinari iz Italije i Španjolske, koji su zagovarali stajalište da EU ne uzvrati istom mjerom SAD-u jer bi im to drastično smanjilo izvoz, prihode i ugrozilo bi im poslovanje. Pojačano su posljednjih godinu dana djelovali i lobisti Big Techa kako bi se promijenio Zakon o umjetnoj inteligenciji, a čini se da su u svom naumu i uspjeli. Naime, nepredvidljive američke carine koje potresaju globalnu trgovinu itekako utječu na europsku konkurentnost, pa i sama predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen uviđa da će se Europa lakše natjecati s SAD-om i drugim igračima na globalnom tržištu ako malo ohane s regulacijom, a nova strategija o razvoju umjetne inteligencije s pojednostavnjenim pravilima navodno je već u izradi.
Kako europska vojna industrija lobira, što konkretno zagovaraju, kao i koje druge industrije pojačavaju te aktivnosti u Bruxellesu, pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera.