Investitori u obnovljive izvore energije još uvijek ‘čekaju Godota‘ u obliku iznosa jedinične naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu koju Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) sad već gotovo tri godine ne želi objaviti. No, vrlo lako investitorima bi se mogla dogoditi ona stara ‘pazi što želiš‘ jer bi iznos naknade mogao biti toliki da projekte učini potpuno neisplativima.
HERA je već duže vrijeme suočena s kritikama jer nije donijela novu cijenu jedinične naknade za priključenje. Bez objavljenog iznosa jedinične naknade ne može se obračunati naknada za priključenje projekata zelene energije koji su na čekanju, a riječ je o projektima ukupno vrijednima milijardu eura. Podatak o cijeni priključenja ključan je za investitore kako bi znali izračunati isplativost projekata.
Dosadašnje najave govorile su da će jedinična naknada biti objavljena do srpnja. Taj je mjesec već odavno prošao, a stvari se nisu maknule s mrtve točke. U energetskim krugovima sada se čuje da bi jedinična naknada uskoro konačno mogla biti donijeta, ali nije jasno na koji će način biti izračunata. Postoje, naime, dvije metodologije za izračun, takozvani ‘duboki‘ i ‘plitki‘ model. U ‘dubokom‘ modelu koji je bio dio stare Metodologijom iz 2017., cijena priključenja za investitore je iznimno visoka jer je njime čak 80 posto troška ‘stvaranja tehničkih uvjeta u mreži‘ (STUM) prebačeno na investitore. Jednostavnije rečeno, investitori bi trebali pokriti glavninu troška unapređenja elektroenergetske mreže.
Golemi trošak
Obračun naknade za priključenje prema ‘plitkom‘ modelu, što uključuje jediničnu cijenu naknade kao preduvjet izračuna, propisan je Zakonom o tržištu električne energije (ZoTEE) i uveden u novu Metodologiju iz 2022. godine. Prema ZoTEE, Hrvatski operater prijenosne mreže (HOPS) dužan je ulagati u adekvatan razvoj elektroenergetske mreže, a ne da to bude na teret investitora. Upravo zato je uveden ‘plitki‘ model i na toj osnovi je rađena nova Metodologija. Ona više ne traži sudjelovanje investitora sa 80 posto u troškovima, već plaća iznos koji se dobije kada se zahtijevana priključna snaga projekta pomnoži s jediničnom naknadom.
U zemljama okruženja ‘duboki‘ model je napušten i zamijenjen ‘plitkim‘ upravo baš kako se novim proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora ne bi nametali neopravdano visoki troškovi. Naime, razumljivo je da strateška ulaganja u elektroenergetsku mrežu trebaju biti financirana iz drugih izvora kako bi se osigurala stabilnost i povećao kapacitet mreže, pojašnjavaju iz udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH).
- Ključni nedostatak Metodologije iz 2017. je taj da temeljem nje investitori osim plaćanja infrastrukture potrebne za priključenje elektrane na mrežu (izgradnja dalekovoda, priključnih kabelskih vodova, trafostanica i druge opreme koja je isključivo u funkciji priključenja postrojenja u vlasništvu investitora koji ih plaća), moraju plaćati i troškove rekonstrukcije i pojačanja mreže (tzv. stvaranje tehničkih uvjeta u mreži - STUM) koji po svojem opsegu i funkciji daleko nadilaze potrebe priključenja pojedine elektrane, već služe velikom broju i potrošača i proizvođača, te strateškim potrebama elektroenergetskog sustava (npr. tranzit energije kroz RH, rješavanje strukturnih zagušenja itd.). Cijena, odnosno pojačanja u mreži, koju je po staroj Metodologiji iz 2017. obvezan platiti jedan investitor daleko je više nego što pojedini investitor, odnosno projekt elektrane, može financirati – kažu u OIEH.
Mrtvo slovo na papiru
Primjenom stare Metodologije iz 2017. sva proizvodna postrojenja u razvoju (od 10 MW sve do 300 MW) prema ugovoru o priključenju na prijenosnu mrežu snose jednak trošak STUM-a. - Slikovito prikazano, za izgradnju sunčane elektrane od 20 MW (čija izgradnja u pravilu iznosi oko 12 milijuna eura) investitor mora preuzeti dodatan trošak ulaganja u razvoj elektroenergetske mreže te sudjelovati s udjelom od čak 80 posto u trošku razvoja cjelovitog elektroenergetskog sustava, uključujući trošak razvoja 400 kV mreže procijenjen na 400 milijuna eura.
Zbog toga je Metodologija iz 2022. u stručnoj javnosti dočekana s olakšanjem, kao već zakašnjelo, ali dobrodošlo rješenje nagomilanih problema s financiranjem priključenja na mrežu i razvoja mreže koji proizlaze iz sada već vrlo zastarjele Metodologije iz 2017. Međutim, nova Metodologija još uvijek nije na snazi jer HERA nije donijela već spomenutu odluku o iznosu jedinične naknade za priključenje na mrežu. Naime, propisano je kako nova Metodologija započinje s primjenom nakon donošenja te odluke. Stoga je ‘plitki‘ model još uvijek mrtvo slovo na papiru.
Lider je imao uvid u dopis koji je HOPS poslao HERA-i u kojem predlaže kako dati odgovor na učestalo pitanje investitora, a to je na koji način procijeniti troškove priključenja, odnosno trošak STUM-a. Prema navodima HOPS-a, radi se o 45 projekata. Predlaže se stoga da se sve projekte promatra kao jedan. Za izračun troška STUM-a u HOPS predlažu korištenje jediničnih cijena opreme koje ta institucija koristi za svoje planove razvoja.
– Tako izračunati ukupni trošak STUM-a na području cijele RH podijelio bi se s ukupnom priključnom snagom svih 45 projekata da se dobije jedinična snaga po MW zatražene snage. Ta jedinična naknada pomnožila bi se sa zatraženom snagom svakog pojedinog projekta, pa bi svaki projekt u konačnici dobio svoj iznos naknade za priključenje koji se sastoji od udjela u ukupnom trošku STUM-a i 100 posto naknade za izgradnju priključka – stoji u dopisu.
Možda kreću i tužbe
U HOPS-u smatraju da bi se na taj način uskladile procedure iz Stare i Nove metodologije. – Za izračun pripadajućeg troška STUM-a primijenilo bi se načelo iz Stare metodologije prema kojem projekti zajednički sudjeluju u financiranju ukupnog stvarnog troška STUM-a, razmjerno svojoj priključnoj snazi – zaključuje se u dopisu. U OIEH-u ističu kako je dvogodišnje čekanje na utvrđivanje cijene priključenja na elektroenergetsku mrežu prouzročilo ozbiljne probleme za investitore u projekte obnovljivih izvora energije.
- Ova situacija ne samo da je blokirala daljnji razvoj brojnih projekata, već je i značajno povećala njihove troškove zbog primjene tzv. ‘dubokog‘ modela priključenja. Kao posljedica ovih odgoda, mnogi projekti stoje već više od dvije godine u fazi mirovanja, a investitorima istovremeno istječu ključne dozvole, poput procjena utjecaja na okoliš i energetskih odobrenja, koje su vremenski ograničene i podložne jasno definiranim rokovima. Ova neaktivnost ugrožava izvedivost projekata, a time i planirane energetske kapacitete, koji su ključni za ostvarenje ciljeva održivog razvoja i energetske tranzicije. Ukoliko se uskoro ne donese odluka o cijeni priključenja koja bi bila usklađena sa zakonodavnim okvirom i Metodologijom iz 2022., investitori će se naći u poziciji da preispitaju svoje investicijske planove. Osim toga, postoji ozbiljna mogućnost da će mnogi investitori pokrenuti pravne postupke protiv države, tražeći naknadu za izmaklu korist – stoji u odgovoru OIEH-a.
Gnjev ulagača sasvim je razumljiv – višegodišnje čekanje na odluku o jediničnoj naknadi teško se može ocijeniti slučajnim.