Hoće li novi Zakon o strancima napokon uvesti red u zapošljavanje stranih radnika u Hrvatskoj ili će kaos koji traje godinama i dalje potrajati? Ključno pitanje ostaje – koliko ih je zapravo ovdje, gdje rade, pod kojim uvjetima, s obzirom na to da ni jedna institucija nema precizan odgovor.
Iako turizam i građevina već godinama ovise o stranim radnicima, zakon koji bi bolje regulirao ovo područje tek se sada našao pred zastupnicima, unatoč hitnoj potrebi za jasnijim pravilima. Istovremeno, u Hrvatskoj je registrirano gotovo 900 posredničkih agencija, tisuće radnika radi na crno, mnogima se ne isplaćuju plaće, a uvjeti stanovanja su im ispod svakog standarda. Među tim problemima, mnogi odgovorni poslodavci, radnici i korektne agencije postali su kolateralne žrtve neuređenog sustava i “lovaca u mutnom”.
Možda i najbolji, nedavni primjer, koji opisuje ovu nedefiniranu, sivu zonu u kojoj pravne i poslovne sigurnosti nema niti u tragovima, dogodio se vezano za radnike iz Bangladeša. Naime, mnogi poslodavci, posebno oni iz turizma i građevine, posljednjih tjedana masovno dobivaju odbijenice za radne i boravišne dozvole za radnike iz Bangladeša. Ako radnu dozvolu i dobiju, vize im se masovno odbijaju. Razlog? MUP kaže da se Bangladešane, isto kao i Indijce, Nepalce, Filipince i Egipćane smatra rizičnom skupinom u smislu zlouporaba hrvatskih viza D pa ih se stoga dodatno provjerava. No podaci iz siječnja pokazuju da su ipak samo Bangladešani stavljeni pod povećalo.
Naime, u siječnju ove godine MUP je izdao 17168 dozvola za boravak i rad, što je oko tri tisuće više nego lani u siječnju. Znatno više dozvola ove godine izdano je za državljane Nepala (oko 1100 više), Filipina (oko 800 više), Indije (oko 800 više) i Egipta (oko 450 više), a neznatno je povećanje broj dozvola za radnike iz Sjeverne Makedonije, Kosova i Uzbekistana, a samo je broj dozvola za državljane Bangladeša smanjen: sa 1026 na 617.
Predstavnici jedne velike hotelske tvrtke su nam se požalili da su ovu sezonu planirali s par stotina radnika iz Bangladeša, ali im se upravo urušava cijeli poslovni plan jer MUP bez ikakvog službenog objašnjenja Bangladešane redom odbija. Osim toga, poslodavci nam kažu da ne postoji niti jedna adresa ili instanca gdje se u Hrvatskoj danas može dobiti odgovor na pitanje - zašto su radnici odbijeni. Shodno tome ne postoji niti adresa na koju se poslodavac može žaliti. U istom ‘mraku‘ žive i agencije kada im radnici budu odbijeni.
- Nadam se da će novim zakonom to biti uređeno, evo mi kao agencija smo spremni dati zadužnice, sve što treba samo da se država napokon ‘oštro’ pozabavi agencijama i poslodavcima koji zapravo trguju ljudima. I zbog njih mi s preko 95 posto zadovoljnih radnika i poslodavaca sada moramo biti žrtve - kazao nam je direktor jedne od starijih agencija u Hrvatskoj koja između ostalog radi i s ljudima iz Bangladeša.
Unatoč našem inzistiranju iz MUP-a nam nakon mjesec dana traženja još uvijek nisu dali podatke koliko je stranih državljana zlouporabilo hrvatske vize, kao ni podatke o njihovoj zemlji porijekla.
Apsurdi i nelogičnosti
Interesantno je u kontekstu potencijalnih ‘nestanaka ili bijega’ stranih radnika koji bi trebali raditi u Hrvatskoj pogledati i usporedbu lani izdanih radnih dozvola za strane državljane iz određenih zemalja u odnosu na broj onih koji su danas prijavljeni na HZMO-u. Trenutačno je naime, na HZMO-u prijavljeno oko 26,2 tisuće radnika iz BiH, a za njih je lani izdano 38,1 tisuća dozvola, Filipinaca je zaposleno 9,8 tisuća, a izdano 14,7 tisuće dozvola, dok je odnos izdanih dozvola i zaposlenih Nepalaca 2:1 (35,6 tisuća dozvola, 18,3 tisuće radnika). Sličan omjer je i za Indijce (20,5 tisuća dozvola, 10,4 tisuće radnika).
- Razlika između izdanih dozvola i broja prijavljenih radnika proizlazi iz činjenice da podatak o broju izdanih dozvola za boravak i rad uključuje svaku promjenu koja se dogodila za pojedinog stranog državljanina. To obuhvaća promjenu poslodavca, promjenu zanimanja, produljenje dozvola i slične administrativne postupke. Stoga, broj izdanih dozvola ne prikazuje stvaran broj državljana trećih zemalja koji trenutno borave i rade u Republici Hrvatskoj – objašnjavaju iz Ministarstva rada mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
No, iz gore navedenih omjera između broja dozvola i prijavljenih radnika proizlazi u da je svaki radnik iz Nepala ili Indije u godinu dana promijenio posao, što se ipak čini malo vjerojatnim.
Prema nedavnim riječima premijera Andreja Plenkovića tijekom 2024. podneseno je 286 tisuća zahtjeva za izdavanjem dozvola za boravak i rad stranaca u RH. Od tog broja, izdano je 206.529 dozvola za boravak i rad. Koliko je hrvatskih schengenskih viza izdano stranim radnicima tijekom 2024. godine nitko službeno ne zna ili ne želi reći. A upravo taj podatak je silno važan jer se poslodavci posebno žale na situacije u kojima im MUP odobri radne i boravišne dozvole, a kasnije im se uz obrazloženje nepotpune dokumentacije odbiju vize.
Dodatni problem predstavlja činjenica i da, ako se izuzmu radnici kojima su nove radne dozvole izdane zbog promjene posla ili produženja boravka u Hrvatskoj gdje se već nalaze, ne može doći do podatka o stvarnim novopridošlim radnicima. Ovaj apsurd potvrđuje se na temelju potpuno različitih brojeva koje objavljuje MUP, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ili neka druga državna institucija. Primjera radi, prema podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, temeljenim na brojkama iz HZMO-a, za prosinac 2024. godine, u Hrvatskoj je bilo evidentirano 112.797 radnika i z trećih zemalja. No, koliko ih je Hrvatsku došlo? Taj podatak trebao bi imati MUP, ali se čini da ga nema.
Iz MUP-a su nam naveli da su početkom veljače bile izdane 113.092 važeće dozvole za boravak i rad s prijavljenom adresom boravišta, no isto je Ministarstvo krajem 2023. godine izvijestilo da je tada u Hrvatskoj bilo 117.549 državljana treće zemlje. Dakle, oko četiri tisuće više godinu dana ranije. Na 31. prosinca 2023. godine HZMO je pak baratao s brojkom od oko 90 tisuća stranih radnika.
Zašto se brojke oko stranih radnika ne poklapaju, osim u razlozima koje je naveo MUP (odlazak u druge zemlje Schengena), treba definitivno tražiti i u neprijavljenom radu, ali činjenici da neke posredničke agencije radnike dovode na temelju radne dozvole u jednoj od deficitarnih zanimanja poput građevine, a po dolasku radniku daju posao nekoj od dostavljačkih službi. Neki od tih radnika žale se da plaću nisu dobili i po šest mjeseci. Samo smještaj, sitni džeparac u gotovini i hranu. Je li moguće da država ne zna tko su agencije i poslodavci koji su te ljude doveli u Hrvatsku?
Neprijavljeni rad
Da brojke ne ‘štimaju’ može se vidjeti i po podacima iz sustava JEER, u kojem odnedavno sve digitalne platforme, poput Glova ili Ubera, moraju unositi podatke o radnicima i njihovom radnom vremenu. Naime, prema JEER-u u 2024. godini od ukupno 22.083 osobe koje su radile preko platoformi, službeno su samo 5104 strana radnika. Svi oni koji su barem jednom naručili hranu preko Wolta lako će zaključiti da s ovim brojkama nešto opako ne štima jer je gotovo nemoguće vidjeti Hrvata koji dostavlja hranu. Isto tako teško je povjerovati u službeni podatak, koji su agregatori i digitalne platforme prijavile o broju sati rada: putem digitalnih platformi osobe su u prosjeku radile 4 sata i 10 minuta dnevno, odnosno 20 sati i 49 minuta tjedno. Pogleda li se ta satnica koju sigurno ne može tako statistički značajno umanjiti pokoji umirovljenik ili student koji povremeno radi preko digitalnih platformi, teško je ne zapitati se uvozimo li stvarno radnu snagu koja radi samo četiri sata dnevno?
Naravno, tu dolazimo do problematike neprijavljenog rada, koju potvrđuju i podaci Državnog inspektorata. Od ukupno 185 inspekcijskih nadzora provedenih u 2024. godini kod poslodavaca koje obavljaju djelatnost zastupanja ili posredovanja za jednu ili više digitalnih radnih platformi (tzv. agregatora), zbog osnovane sumnje u počinjenje ukupno 127 prekršaja, nadležnim sudovima podnijeli 29 optužnih prijedloga i izdali 34 prekršajna naloga.
- Najčešće utvrđene nezakonitosti odnosile su se na neprijavljivanje radnika na obvezno mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje, uključujući i prijavljivanje nakon proteka propisanog roka, neizdavanje radnicima pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada kada ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, rad državljana treće zemlje bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, rad državljanina treće zemlje na poslovima za koje mu nije izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada ili kod onog poslodavca za kojeg mu nije izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i s kojim nije zasnovao radni odnos - navode iz Državnog inspektorata.
Osim navedenog, inspektori rada su poslodavcima donijeli ukupno 29 rješenja, od kojih je u naloženo podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje za radnika za kojeg je utvrđeno da je obavljao neprijavljeni rad i uplatu novčanog iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika te 14 usmenih rješenja u zapisniku kojima je poslodavcima privremeno zabranjeno obavljanje djelatnosti u trajanju od 30 dana. Šest poslodavaca je od potonjih 14 uplatilo novčani iznos od 3981,68 eura za svakog državljanina treće zemlje, pa mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti nije izvršena.
Zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela inspektori rada su nadležnim državnim odvjetništvima podnijeli i 12 kaznenih prijava protiv odgovornih osoba poslodavaca, i to za 10 kaznenih djela iz zbog povrede prava iz socijalnog osiguranja te 9 kaznenih djela protuzakonitog zapošljavanja. Većina stranaca zatečenih u nezakonitom radu (bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada) bili su državljani Bosne i Hercegovine, Nepala, Srbije, Sjeverne Makedonije, Indije i Kosova, a nezakoniti rad državljana trećih zemalja najčešće je bio utvrđen u djelatnosti građevinarstva i ugostiteljstva.