‘;
Ako je taj posao doista toliko neodrživ – tko su svi ti novi ljudi koji svake godine ulaze u ‘neisplativ‘ biznis?
Najave uvođenja poreza na nekretnine i povećanja paušala za turističke krevete prošle su godine izazvale žestoke reakcije privatnih iznajmljivača, koji su ove poteze vlasti proglasili udarom na obiteljski smještaj. Govorilo se o uništavanju malih iznajmljivača, gušenju turizma i povlačenju iz djelatnosti. No, dok se u javnosti dramatično najavljivala propast, službene brojke pokazivale su posve suprotan trend – broj novih apartmana nastavio je rasti, baš kao i cijene po noćenju.
Obiteljski smještaj danas čini polovicu svih turističkih noćenja u Hrvatskoj – lani ih je bilo 47,2 milijuna. U sustavu je više od 112 tisuća registriranih iznajmljivača, s preko 672 tisuće stalnih kreveta, a procjenjuje se da ukupno prihoduju više od tri milijarde eura godišnje. U posljednjih deset godina broj kreveta u privatnom smještaju povećan je za čak 200 tisuća, jer se niskim oporezivanjem sustavno poticala gradnja apartmana – bez stvarne kontrole i bez jasne vizije razvoja. Turizam se doživljavao kao neiscrpan resurs, a apartman kao najjednostavniji oblik investicije.
Prema podacima Porezne uprave, broj obveznika iznajmljivača u turizmu povećao se za 15 tisuća od 2022. do kraja 2024., a prije deset godina bilo ih je samo 63 tisuće. Još je brže rastao takozvani nekomercijalni smještaj, u kojem vlasnici plaćaju samo sitne paušalne turističke pristojbe. Budući da se u njemu krije najveći dio sivoga turističkog tržišta, legalnim iznajmljivačima trn je u oku zato što je nelojalna konkurencija.
No iza impresivnih brojki krije se vrlo raznolika slika: od skromnih soba koje vlasnicima donose nekoliko tisuća eura godišnje, do luksuznih vila koje funkcioniraju kao ozbiljni poduzetnički projekti. Pritom svi plaćaju isti paušal, bez obzira na razinu prihoda, lokaciju ili standard.
Unatoč tomu što se s pomoću zimmer freia ostvaruje pola svih turističkih noćenja, detaljna istraživanja koliko iznajmljivača živi isključivo od turizma, a kolikom je broju to tek dodatna zarada, ne postoje. Takva bi podloga mogla poslužiti i za bolje oblikovanje poreznih i drugih politika.
Prihod varira
– To bi svakako trebao biti jedan od ključnih ulaznih podataka za kreiranje novih politika. U Hrvatskoj je, prije svega na obali, stvoren golem nekretninski kontingent u privatnom i nekomercijalnom smještaju koji nadmašuje broj stalnih stanovnika, a političke su elite, svjesne političke težine problema, dugo odgađale ikakvo aktivno upravljanje tom pojavom – objašnjava partner u društvu Hotelsko i destinacijsko savjetovanje Branko Bogunović.
O tome za sada postoje stoga samo procjene. Nije ni javno dostupna statistika koliki udjel iznajmljivača ima jedan apartman, a koliko je njih od turizma napravio ozbiljan biznis.
U tekstu, kroz konkretne primjere s terena, analiziramo koliko je zimmer frei zaista unosan, gdje je granica isplativosti, koliko iznajmljivača doista živi isključivo od turizma, a kome je to tek sezonska nadopuna kućnom budžetu. Donosimo i procjene koliko će – i koga točno – pogoditi nove porezne i zakonske mjere.
U razgovorima sa stručnjacima za turizam i predstavnicima udruga iznajmljivača otvaramo i pitanje pravednijeg oporezivanja – treba li paušal ostati za sve, ili bi porezno opterećenje trebalo konačno odražavati stvarne razlike među iznajmljivačima Odgovore na ta pitanja, brojke, kalkulacije i iskustva iz prakse pronađite u novom digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.