Danas se obilježava Svjetski dan štednje, a to je idealna prilika da se podsjetimo koliko je važno imati dobar financijski plan - ne samo za crne dane, već i za buduće ciljeve koje želimo ostvariti. Uz inflaciju koja polako gricka kupovnu moć, a s neizvjesnošću mirovinskog sustava, pitanje nije možemo li priuštiti štednju i ulaganje, nego možemo li si priuštiti da ih izostavimo. Tim smo povodom razgovarali s financijskim stručnjacima Tonijem Vitalijem i Sandrom Ferenčak koji su podijelili jednostavne, primjenjive savjete za svakodnevnu financijsku disciplinu.
- Praćenje troškova je po meni osnova. Gotovo svi znamo koliko zarađujemo, a rijetko tko zna koliko zaista troši. Prvi korak prema štednji je da si taj dio jednadžbe osobnih financija u potpunosti osvijestimo. Postoji izreka koja kaže ‘ono što se mjeri, to se i poboljša‘ - kaže Vitali.
I zaista, čini se da se mnogi oslanjaju na odokativnu procjenu svojih rashoda, ali stvarna slika stanja na računu često zna biti neugodno iznenađenje. Bez točne evidencije lako je previdjeti male izdatke koji se polako nakupljaju i postaju teret za budžet. Svijest o tome kamo odlazi svaki zarađeni euro daje nam osjećaj kontrole, ali i otvara oči te ukazuje na loše navike koje postaju dugoročni problemi. Tek kad shvatimo obrasce svojih potrošačkih navika, možemo početi s donošenjem pravih odluka o tome gdje smanjiti, a gdje potencijalno preusmjeriti sredstva prema dugoročnijim ciljevima. A što je važnije - štednja ili investiranje?
- Bez štednje nema investiranja tako da između toga dvoga stavljam znak jednakosti. Štednja je preduvjet investiranju i sve dok naš investicijski portfelj ne počne donositi veću zaradu od onoga što štedimo, ona treba imati prioritet. Na investiranje gledam kao priliku za očuvanje kupovne moći novca uz dodatak, odnosno, nagradu za rizik - kaže Ferenčak.
More besplatne edukacije
Kada je riječ o stvaranju dugoročne navike štednje, koja je problem za mnoge, smatra da je najbolji način u potpunosti automatizirati taj proces na način da dio novca namijenjenog štednji ili investiranju odmah ‘maknemo‘ od sebe, odnosno, investiramo i zaboravimo. Dobar alat, kaže Ferenčak, je neki oblik trajnog naloga ili automatizirane štednje, ali nažalost, kod nas ljudi štede po principu ‘što ostane‘, a to je previše ovisno o velikom broju nepredvidljivih faktora. Štednju je najbolje tretirati kao režije, odnosno, kao nešto za što jednostavno treba naći novca. Na tome ćemo si jednoga dana biti zahvalni.
- Odvajanje fiksnog iznosa svakog mjeseca čim dobijemo plaću može puno pomoći u ostvarivanju naših financijskih ciljeva. Bitno je da tu odredimo iznos kojeg sigurno možemo odvajati svaki mjesec i da budemo konzistentni. Najlakše se to riješi jednostavnim trajnim nalogom s tekućeg računa na štedni ili investicijski račun. Za investiranje danas postoji jako puno opcija, ali po meni su najefikasnije robosavjetnici koji automtizirano investiraju za nas ili brokerske aplikacije gdje samostalno investiramo. Obe opcije koriste pasivne fondove (ETF-ove) za svoju investicijsku strategiju, ali za samostalno investiranje se ipak potrebno prije educirati - dodaje Vitali.
Što se edukacije tiče, prije samo koju godinu gotovo da nije bilo materijala o ovim temama na hrvatskom jeziku, ali to sad više nije slučaj. Postoji cijelo more besplatnog sadržaja od kolega Tonija Miluna, Sandre Ferenčak, Tonija Vitalija i nekolicine drugih. Blogovi, videi na YouTube-u, podcasti... Izgovora više nema, znanje je svima nadohvat ruke, a potrebno je samo uložiti nešto vremena.
- Štednja je preduvjet investiranju i stoga mislim da je prvi korak u sređivanu osobnih financija. Moram napomenuti da postoji i ‘nulti korak‘, a to je vraćanje svih dugova osim kredita za nekretninu (i eventualno obrazovanje, odnosno biznis). Tek nakon što smo se riješili dugova, krenuli štedjeti i izgradili fond za crne dane možemo razmišljati o početku investiranja. Kad dođemo do tog koraka moramo si osvijestiti da investiranje nije nikakav luksuz, već potreba. Najviše tu mislim na neodrživost mirovinskog sustava - zaključuje Vitali.