Urednici priloga prošli tjedan poslao sam tekst za prilog ‘HR u RH‘ u kojem pišem o tome da tvrtke čekaju zakonske izmjene zbog europske Direktive o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada. Kad je riječ o smanjenju jaza u plaćama između muškaraca i žena, primjeri iz tog teksta pokazuju da su neke domaće tvrtke već napravile snažne korake u tom smjeru. No pretražujući bespuća internetske zbiljnosti, naišao sam i na Prijedlog izmjena Zakona o trgovačkim društvima u kojem se također tretira tema o ravnopravnosti spolova.
Naime, u tom se prijedlogu govori o ravnomjernoj zastupljenosti žena i muškaraca u tijelima tvrtki, točnije rečeno o ravnomjernijoj zastupljenosti. Primjerice, u nadzornom, upravnom odboru, upravi mora biti barem trećina ili, ako je članova više, do 40-ak posto podzastupljenog spola (osim ako ih je četvero, onda jedan mora biti iz podzastupljenog spola, odnosno 25 posto).
Postoje iznimke od predloženih pravila, a tiču se malih, srednjih i mikropoduzetnika (MSP), odnosno tvrtki koje zapošljavaju manje od 250 radnika, a godišnji prihod im ne prelazi 50 milijuna eura te im iznos ukupne aktive iskazane u bilanci nije veći od 43 milijuna eura (čl. 272. z). Predlagač ovdje ne govori o tome kakva je vlasnička struktura tvrtki na koje se ta zakonska odredba o ravnopravnosti spolova odnosi, što znači da su izuzeti svi MSP-ovi – i privatni i državni te oni u vlasništvu lokalnih samouprava.
Da nije onog ‘ali‘...
HGK pak predlaže da MSP-ovi u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu države ne budu izuzeti podsjećajući da Direktiva od obveze oslobađa tvrtke male i srednje poduzetnike, ali ujedno navodi da ista ta Direktiva ostavlja mogućnost državama članicama EU-a da u svom nacionalnom zakonodavstvu mogu obvezu o ravnopravnosti spolova proširiti na sve tvrtke bez obzira na veličinu, na trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu i sl. Pogotovo što bi, prema preporuci Europske komisije, primjena trebala obuhvatiti i državne tvrtke, odnosno tvrtke u većinskom državnom vlasništvu, s obzirom na to da je riječ o trgovačkim društvima koja često djeluju u strateški važnim sektorima. Zato je HGK predložio izmjenu čl. 272. z tako što bi se na riječi da se ta obveza ravnopravnosti spolova ne odnosi na MSP-ove dodalo ‘izuzev društava u većinskom državnom vlasništvu.‘ Naveden je primjer susjedne Slovenije, koja je u svojoj zakonodavnoj proceduri kao obveznika ‘ženske kvote‘ predložila uvrstiti i tvrtke s većinskim udjelom države ili samoupravne lokalne zajednice. Da nije onog ‘ali‘, rekao bih da je HGK-ov prijedlog dobar jer na taj način država i simbolično pokazuje da joj je stalo do ravnopravnosti žena i muškaraca u organizacijama, iako bih ja to proširio i na kompanije u vlasništvu lokalne samouprave, kao i Slovenci (HGK predlaže samo one u većinskom vlasništvu države).
Zbog ‘ali‘ molim raspravu
Ali postoji drugi problem. Naime, jasno je zašto Europska komisija nije tu obvezu nametnula MSP-ovima, a vjerojatno neće ni države članice, barem ne privatnicima. U stvarnom životu, za razliku od velikih tvrtki, MSP-ovi imaju manju mogućnost naći osobu koja će uspješno obavljati posao člana uprave, oni često nemaju mnogo članova uprave i pitanje je, kad bi im se takva obveza nametnula, kako bi je ispunili, a da ne naštete svom poslovanju. Mislim da isto vrijedi i za MSP-ove u državnom i vlasništvu lokalne samouprave. Istina, njima profit nije jedini cilj, osnovani su također da budu podrška u razvoju šire društvene zajednice, ali je isto tako važno da njima upravljaju kvalitetni ljudi.
Ne sumnjam da je HGK-ov motiv bio taj da dodatno pridonese eliminaciji ili barem suzbijanju spolne diskriminacije. Ja pak nisam siguran koju bih varijantu branio. Ovdje samo iznosim neke nedoumice. Zato bi bilo dobro da predlagač izmjena Zakona o trgovačkim društvima (radna skupina), ako ništa drugo, povede raspravu posebno o tom pitanju i da izabere opciju za koju misli da će nanijeti manje štete državnim i lokalnim MSP-ovima.
POST SCRIPTUM
Želio bih reći da apsolutno podupirem nastojanje da se jaz između plaća muškaraca i žena smanji, odnosno eliminira. Ipak, pri imenovanju članova rukovodećih tijela nisam siguran koliko je dobro miješati se u odluke vlasnika kompanija, koji bi, po logici stvari, trebali birati najkvalitetnije menadžer(ic)e, a ne razmišljati koliko ima žena, a koliko muškaraca. Razlog zbog kojega sam ipak raspravljao o HGK-ovu prijedlogu leži u tome što je EU već donio Direktivu, pa u tom kontekstu smatram da treba pronaći najbolje rješenje za MSP-ove.