Povratak u socijalizam

Najava da će se državni aparat početi baviti dodatnom poduzetničkom djelatnošću – posredovanjem u iznajmljivanju privatnih stanova – zaslužuje biti povod za stavljanje te neočekivane ideje u širi kontekst.

Inovacija prema kojoj bi vlasnici praznih stanova bili subvencionirani iz proračuna ako agentu-državi povjere odnos s budućim podstanarima upotpunjava lepezu poteza koji vuku prema tezi da se u Hrvatskoj nakon trideset godina tranzicije iz socijalizma u kapitalizam događa nova tranzicija – povratak iz kapitalizma u socijalizam. I to državni socijalizam. A nesvjesni predvodnici povratka na socijalističke postavke upravo su oni u Hrvatskoj i Europi koji su bili najglasniji zagovornici tranzicije 90-ih prošloga stoljeća.

Mlađe generacije, objektivno, ne mogu uočiti približavanje socijalističkim mjerama. Ali starijima se svako malo javlja déjà vu. Gledaju, čitaju i slušaju vijesti i sve im je nešto poznato. Problem je u tome što je socijalizam propao jer je bio neefikasan. Ako se sada počne kopirati, što će biti s ovim sustavom?

Imaš kuću, iznajmi stan

Počnimo od EK-a. Novi je to centar u kojem se smišljaju i donose odluke. Kao što je nekad u SFRJ-u bio Beograd. U tadašnjoj federaciji postojali su fondovi za razvoj Kosova kao najnerazvijenijega dijela države. EK također ima fondove za najmanje razvijene članice. Nekad se iz hrvatskog proračuna izdvajalo za Kosovo kao što se iz briselskoga sad izdvaja za Hrvatsku.

Nekada se državna ekonomija razvijala na ideji da se sve proizvodi u nekoj od federalnih jedinica. A za uvoz većine robe bile su uvedene visoke carine i odobravale su se ograničene kvote. Danas se to radi na razini EU-a, samo je upakirano u ljepšu formulaciju ‘skraćivanja dobavnih lanaca‘. Nekada je postojala (i kritizirana) primarna emisija središnje banke. Kojom su guverneri mogli natiskani novac dijeliti međusobnim dogovorom, bez posredovanja banaka. Danas Mario Draghi kao jedno od glavnih rješenja pokušaja jačanja konkurentnosti EU-a predlaže primarnu emisiju. Samo se to zove ‘kvantitativno popuštanje‘.

Briselski smjerovi razvoja s radošću se prihvaćaju u Hrvatskoj. Posebno novac iz fondova za nerazvijene. Ali, inspirirana mnogim pogrešnim metodama državne intervencije EU-a, hrvatska vlada ima i svoje ideje. Poput agencijskog posredovanja u najmu stanova. Nekad se, u onom režimu, vodila jalova akcija ‘imaš kuću, vrati društveni stan‘. Danas bi slogan glasio ‘imaš kuću, iznajmi stan‘. Ako akcija ne uspije, ne treba se čuditi da za koju godinu država privremeno ili trajno u otkrivene prazne privatne stanove useli zaštićene stanare. Poznato, zar ne? Valja zapamtiti duboko ideološku izjavu Bože Petrova da treba oporezivati one koji imaju više nekretnina, a upotrebljavaju ih, zamislite, ‘za osobni odmor i uživanciju‘. Nadalje, razočaranost drugim mirovinskim stupom jača zahtjeve za povratak generacijskoj solidarnosti kakva je bila u socijalizmu.

Sad netko može reći da je ipak pretjerano reći da je na djelu povratak u državni socijalizam. Možda se ipak radi samo o fazi jačanja državnoga kapitalizma. Ali privatno vlasništvo u poduzetništvu ipak je​ nedirnuto. Jest, ali polako jača i njegovo propitivanje.

Minimalac važniji od profita

Primjeri? Pa evo, podatak da su strani vlasnici tvrtki u Hrvatskoj u šest mjeseci iz zemlje ‘izvukli‘ 1,45 milijardi eura popraćen je tvrdnjom da je to ‘naš novac‘ i da bi to trebalo spriječiti. Profiti privatnih poduzetnika česta su meta. Bez obzira na to što je lani dobit porasla za 10 posto, a izdvajanja za zaposlene za 17 posto, i dalje se upire prstom u gramzive kapitaliste. Polemike kolika bi trebala biti dopuštena dobit poduzeća, inače, vodile su se 60-ih godina prošloga stoljeća između škola profitaša i dohodaša.

Ondašnji akteri nisu među živima, ali ostale su knjige, pa bi nekomu mogle poslužiti. Ima čak i privatnih poduzetnika, poput Mate Rimca, koji relativiziraju profit kao kapitalistički motiv. Nedavno je na pitanje kad će profit odgovorio: ‘Kad bude, bude.‘ A da se sužavaju poduzetničke slobode i da se javlja dojam već viđenoga, potvrđuje fokusiranost premijera Andreja Plenkovića na određivanje minimalne plaće. To je u socijalizmu bila omiljena tema.

Ipak, treba priznati da ima i inovacija kakvih u socijalizmu nije bilo. Jest da su se radnici onda ‘razbolijevali‘ u sezonama svinjokolje, ali ipak nisu imali pravo cijele godine ne dolaziti na posao petkom i ponedjeljkom. Jedan frustrirani poduzetnik, danas bismo rekli startapovac s početka 90-ih prošloga stoljeća, zaključio je da se država, eto, pokazuje toliko uspješnijim poduzetnikom i poslodavcem od privatnika da bi svi privatnici trebali priznati da su nesposobni. I dobrovoljno državi predati svoje tvrtke u vlasništvo i na upravljanje.