Čitatelj me nazvao i zamolio za pomoć. Njegovo dijete ide u Gimnaziju Tituša Brezovačkog u Zagrebu, o kojoj se ovih dana piše zbog odluke Gradskog poglavarstva da se u njezinu zgradu privremeno preseli nastava za učenike XVIII. gimnazije, čija se zgrada obnavlja. Velim mu da razumijem roditeljsku zabrinutost, ali to nije tema za Lider, nego za neke druge novine. Ipak sam popustio, najviše zbog jednoga detalja: da gradonačelnik Tomislav Tomašević nije želio primiti predstavnike Vijeća roditelja Tituša Brezovačkog.
Kaže mi čitatelj kako je odluka gradskih otaca donesena ishitreno, a to se moglo čuti i od predsjednice Vijeća roditelja Tee Švaljek Krešić. Da roditelji nisu sami, vidi se i iz dopisa Školskog odbora poslanoga Gradskom poglavarstvu Grada Zagreba 26. rujna u kojem se navodi da škola jednostavno nema mjesta za primitak učenika XVIII. gimnazije jer u njoj nastavu jedva pohađaju i oni koji idu u Tituš Brezovački. Osim toga, neki kabineti tako su mali da se i vrata teško mogu otvoriti.
Cijela škola protiv
I dok njihova škola ima ukupno tri tisuće četvornih metara, zgrade I. i XII. gimnazije, navodi se u dopisu, imaju svaka osam tisuća kvadrata, novije su, pa smatraju da bi učenici XVIII. gimnazije u njima trebali pohađati nastavu. Osim toga, zbog učenika XVIII. gimnazije bio bi u Brezovački uveden dvosmjenski rad, čak i međusmjene, navodi čitatelj, užasavajući se mogućnosti da po dijete dolazi u školu nakon 20 sati.
Ne znamo zapravo dokad bi trajala nastava, pa to nećemo uzeti u obzir, samo sam htio iznijeti s kakvim se strahovima roditelji suočavaju. Bilo bi teško i provjeriti kakav je plan rada u Titušu Brezovačkom (usele li se učenici iz XVIII. gimnazije) s obzirom na to da nam iz Poglavarstva nije poslan odgovor na pitanja. U ovome tekstu također neću razglabati o tome imaju li pravo gradski oci koji su baš tu školu odabrali da primi učenike iz druge škole ili pak Vijeće roditelja i Školski odbor Tituša Brezovačkog. Vidim problem u iznimno lošoj komunikaciji gradskih otaca na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem s roditeljima i poslovnim vodstvom Gimnazije Tituša Brezovačkog.
Naime, kako su naveli i mediji, predsjednica Vijeća roditelja Švaljek Krešić rekla je da je to tijelo poslalo pismo gradonačelniku Tomaševiću zatraživši sastanak, no on ih je ignorirao. Zatim su predstavnici Vijeća izvršili pritisak pa su 1. listopada ipak primljeni u Gradskom poglavarstvu, ali ne i kod gradonačelnika. No toga su dana shvatili, kako je izjavila Švaljek Krešić, da je odluka već donesena unatoč pismu Školskog odbora od 26. rujna. Očito im u Poglavarstvu nisu otvoreno rekli da je odluka već donesena, što dodatno potvrđuje netransparentnost Gradskog poglavarstva u ovome slučaju.
Odluku dobili e-poštom
Napokon je Vijeće roditelja tek 8. listopada dobilo odluku da će učenici XVIII. gimnazije nastavu pohađati u Titušu Brezovačkom, i to ne službeno, nego e-poštom. I to je sve. Šutnja Gradskoga poglavarstva tijekom sastanka (roditelji su samo uspjeli shvatiti da je odluka već donesena) i Tomaševićevo odbijanje da ih primi, prema mome mišljenju, bili su jako loš potez. Razumijem aktualnu zagrebačku vlast s obzirom na kosture koji i danas ispadaju iz ormara nastalih u vrijeme Milana Bandića i dojma sam da još ima kredita među velikim dijelom građana Zagreba usprkos gafovima koje je napravila u ove više od tri godine vladavine, no koliko je ovo bilo osjetljivo pitanje, upravo potvrđuje spomenuta šutnja.
Zato smatram da je gradonačelnik napravio veliku pogrešku ne primivši predstavnike Vijeća roditelja i ne suprotstavivši njihovim argumentima svoje. Svojim ponašanjem on i njegovi najbliži suradnici samo su povećali sumnju da je odluka o preseljenju nastave za učenike XVIII. gimnazije ishitrena i da nisu ni razmotreni argumenti druge strane. A da ne govorimo da se na taj način nekomu, tko zna komu, pogodovalo i izišlo ususret. Jer, kako to uvijek biva u takvim situacijama, pojavljuju se teorije o pogodovanju nekim roditeljima učenika XVIII. gimnazije koji su baš željeli da im djeca idu u Gimnaziju Tituša Brezovačkog zato što im je najbliža.
POST SCRIPTUM
Kao što sam naveo, nisam želio komentirati samu odluku jer nemam dovoljno informacija o tome bi li neke druge škole mogle primiti učenike XVIII. gimnazije. A tu djecu ipak treba nekamo smjestiti. Primjerice, u školi u koju idu moja djeca privremeno se održava nastava za učenike još jedne gimnazije. Nije lako, nastava je organizirana u više smjena, ali tako je. Nažalost, bojim se da se uopće nije razmatrala najmanje loša opcija.