Nakon što je Zoran Mamić otišao u BiH prije odlaska u zatvor, postavlja se pitanje treba li, neovisno o Mamiću, u ovakvim slučajevima ograničiti kretanje osuđenicima koji nakon presude ne idu odmah na izdržavanje kazne. Konkretnije, treba li im zabraniti odlazak u inozemstvo.
Međutim, pravni stručnjaci s hrvatskih sveučilišta koji nisu htjeli ništa izjavljivati s imenom i prezimenom upozoravaju da odgovor na pitanje kako riješiti problem bjegunaca od izvršenja zatvorske kazne nije baš jednostavan jer se ne dotiče samo temeljnih ljudskih prava, nego i činjenice da svi slučajevi nisu isti. Zbog toga bi se trebali pronaći mehanizmi koji će suziti mogućnosti koje stoje osuđenicima da izbjegnu izdržavanje kazne odlaskom u inozemstvo, ali koji će biti ustavno-pravno prihvatljivi, odnosno, u kojim slučajevima osuđenik ne bi mogao otići u inozemstvo prije izdržavanja kazne.
Iako je na prvi pogled rješenje jednostavno, problemu bi se moralo oprezno pristupiti i zato nije najsretnije pitati treba li zabraniti odlazak osuđenicima u inozemstvo.
Odvjetnik Anto Nobilo predlaže da se primijene već postojeće zakonske odredbe koje sudovima omogućavaju da pažljivije uzimaju u obzir mogućnost bijega za osuđenike koji imaju dva državljanstva te da im se oduzme putovnica. Međutim, u slučaju da hrvatski državljanin ima i bosanskohercegovačko državljanstvo, problem može nastati zbog toga što pri ulasku u BiH nije potrebna putovnica. Ipak, sudovi imaju mogućnost da osiguraju prisustvo osuđenika na način da se osuđenik redovno javlja nadležnim institucijama, što sužava mogućnost bijega u 'drugu domovinu'.
S obzirom da bjegunci iz Hrvatske, kad im počne gorjeti pod nogama, najčešće otkrivaju svoju ljubav i patriotizam prema domovini koje do tada nisu osjećali – Bosni i Hercegovini, Nobilo smatra da bi trebalo doraditi međudržavni ugovor između Hrvatske i BiH na način kao što je to riješeno ugovorom unutar članica EU (europski uhidbeni nalog). Naime, ako, primjerice, BiH pristane biti zemlja izvršiteljica zatvorske kazne, onda ne bi trebala posebno ispitivati je li, prema bosanskim zakonima, bjegunac počinio kazneno djelo, kao što to sada radi. Zato bi Hrvatska trebala inicirati izmjenu tog međudržavnog ugovora. Jedino što bi trebalo ostaviti, kaže Nobilo, jeste to da ako, primjerice, u Hrvatskoj čovjek bude osuđen na sedam godina, u BiH je maksimalna kazna pet godina, onda bi hrvatski osuđenik proveo u bosanskom zatvoru pet godina.
Prema Nobilovom mišljenju, ovi prijedlozi bi znatno suzili mogućnost bijega hrvatskih osuđenika u zemlje u kojima također imaju državljanstvo.