Javnost se zabavlja novim, makar kratkotrajnim uhićenjem načelnika Općine Škabrnja Nediljka Bubnjara. Nakon podignute optužnice za trošenje 800.000 kuna iz općinske blagajne u privatne svrhe (do 2017.), sad ga se sumnjiči za novo izvlačenje 140.000 kuna. Plaćani su luksuzni hoteli, s prijateljima se gostilo u najboljim restoranima, lova se trošila za parfeme, odjeću, torbe, pa i meso.
Unatoč Uskokovom zahtjevu, sudac je pustio načelnika na slobodu, smatrajući da nema opasnosti od utjecaja na svjedoke (od kojih neki rade u Općini Škabrnja), niti od ponavljanja djela (pa sad može nastaviti peglati službene kartice).
No slučaj općinskog načelnika samo je vrh ledenog brijega rascjepkanosti Hrvatske s čak 555 jedinica lokalne samouprave. Ispod nepunog milijuna kuna potrošenih (zasad još navodno) za privatne svrhe kriju se znatno veći iznosi koji nestaju u bespućima teritorijalnog ustroja. Normalno je da se iz zajedničke državne blagajne pomaže nerazvijenim dijelovima Hrvatske. No pitanje je što zapravo financiramo. Proračun Škabrnje za ovu godinu planiran je na 6,12 milijuna kuna, od čega razne pomoći krpaju rupu od 1,4 milijuna. S druge strane, rashodi za zaposlene i materijalne troškove progutaju 45 posto proračuna, odnosno općinska administracija stoji 2,76 milijuna kuna. Istodobno su sve tvrtke u Škabrnji u 2018. trebale platiti samo 223.000 kuna poreza na dobit i zapošljavaju ukupno 50 ljudi.
Primjeri drugih malih općina još su dramatičniji. U najmanjoj općini, Civljane (Šibensko-kninska županija), prihode su u 2018. ostvarile samo tri tvrtke. Od sedam milijardi proračunskog prihoda čak 4,3 milijuna pomoć je 'iz drugih proračuna' (čitaj: iz državnog proračuna). U gospodarstvu Jarmine (Vukovarsko-srijemska županija) zaposleno je 17 ljudi. Deset aktivnih tvrtki u 2018. ostvarilo je ukupno 2,98 milijuna kuna prihoda, gotovo upola manje od tadašnjega općinskog proračuna (5,72 milijuna kuna).
Pustimo sad nažalost nerealan zahtjev o ukidanju općina. Umjesto toga, trebalo bi zakonski ograničiti troškove i hladni pogon patuljastih općina i sve administrativne poslove (osim izravnoga kontakta s građanima) povjeriti jedinstvenom državnom servisu. Državna skrb ne treba se iscrpljivati samo na novčanim transferima jer se taj novac troši manirom škabrnjskog načelnika.