Šteta od potpuno pogrešnih Vladinih procjena kretanja BDP-a u 2009. mnogo je opasnija od zalaganja ovog tjednika za PDV na naplaćenu realizaciju
|
Piše: Miodrag ŠajatovićOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. |
Vlada je, htjela to prihvatiti ili ne, odgovorna za poštovanje rokova plaćanja u zemlji. Jednako kao što je MUP odgovoran za ukupnu sigurnost u državi |
Kad ste istodobno glavni urednik i kolumnist, imate dvostruke izglede da vas nezadovoljni čitatelji ‘pometaju po podu‘. Tako je i bilo nakon prošlog broja Lidera.
Najprije se jedan čitatelj telefonski okomio na glavnog urednika zbog naslovne teme u kojoj se kao radikalno rješenje protiv nelikvidnosti tražilo da se PDV ubuduće mora državi davati na naplaćenu realizaciju umjesto, kao danas, na fakturiranu. A onda je u reakcijama na prošlotjedne ‘Ekonomalije‘ slijedio popriličan broj razočaranih iznenađujućom tezom da je, kad je o državnim financijama riječ, ‘vrijeme za maksimalno moguće zaduživanje u inozemstvu‘.
Prošlo je tjedan dana, a glavni i odgovorni urednik Lidera i kolumnist i dalje je uvjeren da u oba slučaja, nažalost, nije bio u krivu.
Izravni Šuker
Čitatelj koji se telefonom javio zbog ideje o PDV-u na naplaćenu realizaciju umjesto na fakturiranu nije bio bilo tko - bio je to ministar financija Ivan Šuker. Bez obzira na to što glasnoća kojom je objašnjavao kako to Lider ‘podriva financijsku stabilnost zemlje‘ nije bila ugodna, ipak je to ovim novinama bilo priznanje. Imamo medij koji može uzdrmati financijsku stabilnost zemlje! Naravno da to baš i nije tako, ali dobro zvuči. Osim toga ministar Šuker ne skriva svoju narav, stoga kad nešto ima reći, onda to učini izravno. Pa makar to ne bilo baš diplomatski.
Kad je riječ o biti stvari, i dalje sam uvjeren da se protiv prakse neplaćanja, posebno tvrtki u potpunom ili pretežnom državnom vlasništvu, mora boriti radikalnim mjerama. Cilj PDV-a na naplaćenu realizaciju umjesto na fakturiranu bio bi da upravo Ministarstvo financija postane najzainteresiranije da se poštuju rokovi plaćanja. Ne mogu se složiti s logikom prema kojoj je ministar financija odgovoran samo za poštovanje rokova u kojima ministarstva plaćaju svoje račune, a da HEP-ovi ili HAC-ovi dugovi nisu stvar Ministarstva financija, odnosno Vlade.
Vlada, a pogotovo njezino Ministarstvo financija, odgovorna je za ukupno poštovanje rokova plaćanja u zemlji. Odricanje od odgovornosti za toleriranje sve istaknutije nelikvidnosti može se usporediti s odgovornošću ministra unutarnjih poslova koji bi tvrdio da je njegova briga samo kršenje zakona zaposlenika MUP-a ili državnih službenika. A ono što učine drugi - nije njegova briga.
Licemjerno je i upućivati poduzetnike kojima državne tvrtke ne plaćaju u roku da s takvima ne posluju. Državne se tvrtke moraju zakona i ugovora držati čvršće nego privatne. Za primjer.
Bankrot ili dužničko ropstvo
I, na kraju, još malo o ‘podrivanju financijskog sustava zemlje‘. Hajde da prihvatimo kako Liderove ideje o PDV-u na naplaćenu realizaciju mogu financijskom sustavu izbiti koju ‘ciglu‘. Ali, koliko cigli toj stabilnosti izbijaju ministri i Vlada u cjelini koji nisu bili sposobni (ili nisu htjeli) u studenom 2008. procijeniti što će biti s BDP-om u 2009. Ne samo da su ‘fulali‘ postotak rasta nego i smjer! Umjesto rasta od dva posto sada će se rebalansirati proračun zbog procijenjenoga pada BDP-a od dva posto. A opet se ne radi kvalitetno, jer opet ima argumenata za procjenu da će recesija biti još dublja i da bi se još žešće trebalo prilagoditi proračun. E, takav je pristup ozbiljno podrivanje financijske stabilnosti zemlje!
Kad je o nezadovoljnicima s prošlotjednom tezom iz ‘Ekonomalija‘ riječ (o oportunosti što većeg zaduživanja države u inozemstvu), dopuštam da im je to izgledalo kao kapitulacija nekoga tko ne zastupa takvu vrstu kompromisa. Ali neka bude dopušteno i dugogodišnjem kroničaru da bude nesiguran u okolnostima kakvih nije bilo posljednjih 80 godina. Kad se pogleda kako bi izgledao bankrot države u ovim okolnostima, kad su istodobno na naplatu dospjeli domaći grijesi i grijesi globalnog prezagrijavanja svjetske ekonomije, teško je ne naći se u dvojbi što je gore: odgađati slom dodatnim zaduženjem - upadanjem u još dublje dužničko ropstvo - ili pustiti da se odmah dogode bankrot i čistilište, uza sve socijalne posljedice.
U pravu su čitatelji koji sumnjaju da ova vlast može s dodatnim zaduživanjem istodobno raditi na dugoročnom strateškom programu ozdravljenja, ali teško je očekivati da bi mogla pasti. A nije na vidiku ni onaj tko bi imao znanje, snage i volje zamijeniti je.
Osim ako se HSLS ne povuče iz koalicije. Ali ne zbog loše ekonomske politike, nego zato što HDZ namjerava za lokalne izbore u Adlešičkinu Bjelovaru istaknuti i svoga kandidata.