Što i kako
StoryEditor

Održivost i konkurentnost: Gdje vidite mjesto svoje kompanije u ambicioznim europskim planovima za budućnost?

16. Listopad 2024.
Tomislav Vuić konzultant [email protected]

Izvješće o budućnosti europske konkurentnosti Marija Draghija prilično precizno nabraja probleme i izazove koji pred Unijom stoje na putu do budućnosti u kojoj posao cvjeta, priroda je zaštićena i svatko ima priliku za uspjeh. No je li bilo kakav rast uopće moguć ako želimo ispuniti sve ciljeve održivosti? Jesu li su kriteriji ESG-a prerigidni ili nefleksibilni za stvarnost i ekonomiju u kojoj živimo? Tko će biti žrtva, tko pobjednik?

ESG ubrzano postaje svakodnevica, ako već i nije. Ipak, mnogi su nezadovoljni zbog sporosti promjena. S druge strane, još ima oponenata i zabrinutih zbog posljedica, pogotovo za Europu. Snažna podjela na one ‘za‘ i ‘protiv‘ ne pridonosi pronalaženju boljih rješenja. Tu su i svi oni koji se trebaju uskladiti, izraditi strategiju, izvještavati i u živom radu za svoju kompaniju naći rješenja za pitanja koja sada i službeno zabrinjavaju EU. Na ponovno pisanje o otvorenim temama ponukali su me Izvješće o budućnosti europske konkurentnosti Marija Draghija, uvod u nove investicije i recentne poplave u Europi. Vizija je Europa u kojoj poslovanje napreduje, okoliš je zaštićen i svatko ima jednaku priliku za uspjeh. Pitanje je što će Europa učiniti i kako će to učiniti da bi osigurala željenu svijetlu budućnost. Bavim se pitanjima ESG-a i vjerujem da budućim naraštajima moramo ostaviti bolji, a ne lošiji svijet. Ipak su mi bile (i još su) osjetljive teme nedostatak odgovora na pitanja o posljedicama tranzicije, trošku i tko će ga snositi, broj raznovrsnih ciljeva i balansiranje među njima te otvorenost komunikacije i sloboda izražavanja mišljenja. Temperature, kiše i sve vidljivije posljedice uvjerile su gotovo sve skeptike da klimatske promjene postoje. Većina ih je prihvatila tezu da je za njih prije svega odgovorna ljudska aktivnost. Nažalost, preozbiljne su da bi ostavile prostora za likovanje onih koji snažno zagovaraju da se protiv aktivnosti koje ih potiču mora žurno i snažnije boriti.

Tri područja djelovanja

Mario Draghi za Europsku je komisiju sastavio Izvješće o budućnosti europske konkurentnosti (odnosno nekonkurentnosti) u kojem je jasno artikulirao ozbiljnost situacije, probleme, ali i rješenja. Europa za mnogim zemljama, poglavito Amerikom i Kinom, zaostaje desetljećima. To je neodrživo i egzistencijalni je izazov. Vrijedi ponoviti osnovne elemente Izvješća: Europi trebaju znatno veća produktivnost i rast te snažniji obrambeni kapacitet.

Jedan od većih problema raznih standarda, regulatora, agencija i organizacija koji su otežavali praćenje i usporedbu rješava se npr. Europskim standardom za izvještavanje. Na taj se način smanjuje mogućnost manipulacije i greenwashinga

Za to je nužno znatno povećati investicije. Zaostajanje dovodi u pitanje fundamentalne europske vrijednosti: prosperitet, jednakost, slobodu, mir i demokraciju u održivom okružju. Ako ih ne može omogućiti svojim građanima, Europa će izgubiti razlog za postojanje. Navedena su tri osnovna područja djelovanja: smanjiti inovacijski jaz u odnosu na SAD, koji se prije svega manifestira u visini ulaganja u istraživanje i inovacije; izraditi zajednički plan za dekarbonizaciju i konkurentnost (dekarbonizacija može voditi u nekompetitivnost i smanjenje rasta); povećati sigurnost Europe i smanjiti ovisnost o drugima. Prema Izvješću, glavne su zapreke nedostatak fokusa, suradnje na nacionalnim razinama i koordinacije te sporost.

Previše je kritika kontraproduktivno, a i mi kao narod posebno volimo kritizirati. S druge strane, samo tapšanje po ramenu i govorenje kako si super ne vode daleko. To uglavnom ne čine pravi prijatelji, nego osobe koje očekuju neku korist. Stoga ćemo ipak ponoviti i dosadašnje kritike na račun ESG-a, od kojih dio sadržava i Draghijevo Izvješće – niti su nužno sve utemeljene niti imaju jednaku težinu.

Neravnoteža među ciljevima

Previše preširoko postavljenih ciljeva prouzrokuje nedostatak fokusa. Sedamnaest je ciljeva globalnog razvoja iz 2015., 169 povezanih ciljnih vrijednosti i 232 pokazatelja Agende 2030. Ujedinjenih naroda. Znamo da ne možemo imati 17 KPI-jeva. Iako su svi važni, moramo odabrati one koji su ključni. Postoji i neravnoteža među ciljevima, jedni se sukobljavaju s drugima, npr. ekonomski rast, smanjenje potrošnje energije i smanjenje stakleničkih plinova. Nije lako stvarati svijet bez siromaštva i usporedno čuvati klimu. Ako se ne zna koji su pokazatelji najvažniji, još ih je teže uravnotežiti. S druge strane, ima i onih kojima smeta nejednak tretman pojedinih ciljeva.

Neki su ciljevi nerealni ili teško ostvarivi, pogotovo za siromašne zemlje i manje kompanije. To može izazvati njihovo propadanje, neće se uspjeti uskladiti, financirati… Posljedično će se smanjivati konkurencija, što dugoročno nije dobro za krajnje potrošače, a ni za inovativnost.

Pitanje standardizacije očekivano ide u dobrom smjeru. Jedan od većih problema raznih standarda, regulatora, agencija i organizacija koji su otežavali praćenje i usporedbu rješava se npr. Europskim standardom za izvještavanje. Na taj se način smanjuje mogućnost manipulacije i greenwashinga. Greenwashing se smanjuje i boljom regulacijom, a krajnji korisnici i institucije postaju ga svjesniji i lakše ga prepoznaju. Tržište postaje zrelije, a kazne, regulativne i tržišne, sve veće.

Prekomjerno izvještavanje

Regulativa je posebna tema. B-dio Izvješća na 320 stranica sadržava dubinsku analizu i preporuke, a završava zahtjevom za pojednostavnjenje regulative. Posebno je istaknut dio o ESG-u​: ‘Pretjerano regulativno i administrativno opterećenje može umanjiti konkurentnost tvrtki u EU-u u usporedbi s drugim blokovima. Negativno utječe na produktivnost sektora, primjerice povećanjem operativnih troškova tvrtki i postavljanjem zapreka za ulazak novih poduzeća, što odvraća konkurenciju. Osim toga, može prouzročiti više cijene za potrošače…‘

Okvir EU-a za izvještavanje o održivosti i dubinsku analizu glavni je izvor regulativnog opterećenja, dodatno povećanoga nedostatkom smjernica za olakšavanje primjene složenih pravila i razjašnjenje interakcije među različitim zakonskim propisima

Okvir EU-a za izvještavanje o održivosti i dubinsku analizu glavni je izvor regulativnog opterećenja, dodatno povećanoga nedostatkom smjernica za olakšavanje primjene složenih pravila i razjašnjenje interakcije među različitim zakonskim propisima. Cilj je tog okvira postrožiti pravila o društvenim i ekološkim informacijama koje tvrtke moraju prijavljivati. To prouzrokuje velike troškove usklađivanja tvrtkama u EU-u, od 150 tisuća eura nekotiranima do milijun eura kotiranima.

Nadalje, postoji rizik od pretjeranog usklađivanja (npr. prekomjernog izvještavanja) u cijelome vrijednosnom lancu. Trenutačni razlozi za to uključuju nejasne definicije i zahtjeve, primjerice u vezi s primjenom načela ‘ne nanosi znatnu štetu‘ unutar taksonomije EU-a te njezino usklađivanje s povezanim procjenama za proračun EU-a; opterećujuće i potencijalno preklapajuće metodologije za obračun emisija između ekološkog dizajna za održive proizvode, ETS-a (sustava trgovanja emisijama) i ekološkog otiska proizvoda te neusklađeni vremenski okviri za različite, ali povezane zahtjeve za izvještavanje.

Daljnje promjene u tom okviru, uključujući standarde izvještavanja specifične za sektor koji zahtijeva CSRD (Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti), mogu dodatno povećati troškove usklađivanja.

Trošak će platiti kupac

Zelena tranzicija zahtijeva velika ulaganja. Trošak ulaganja u održivost, tehnologiju i procese koji je podupiru kompanije uglavnom prevaljuju na krajnje korisnike, ako ne u prvom koraku, a onda u drugome. Cijene će rasti, počevši toga da je organska hrana mnogo skuplja i da je se može mnogo manje proizvesti. Ideja da će kompanije koje najviše onečišćuju snositi trošak tranzicije za praktičare je od početka bila upitna. Znamo da uvijek nađu načina da trošak prebace na kupca.

Nadalje, izbor proizvoda bit će slabiji. Napuštat će se proizvodi koji imaju veći štetan utjecaj ili će poskupjeti te većini postati nedostižni, počevši od energije, koja će biti skuplja i dijelu ljudi teže pristupačna, do toga da će se čokoladni bomboni vjerojatno kupovati u rinfuzi, a prekrasno dizajnirane bombonijere s višeslojnim papirom biti luksuz rezerviran za privilegirane. Dolazimo do pitanja je li bilo kakav rast uopće održiv ako želimo ispuniti sve postojeće ciljeve. Koliko je realno deinvestiranje ili potpuno povlačenje iz fosilnih goriva, jesu li kriteriji ESG-a prerigidni ili nefleksibilni za stvarnost i ekonomiju u kojoj živimo? Konačni cilj za planet onemogućuje nejednakost postizanja ciljeva među zemljama. Koje su posljedice za one koji ih dosljedno provode? Gdje su tu geopolitički interesi i politička volja? Neki govore da je ESG oruđe za postizanje političkih ciljeva koje izaziva daljnju polarizaciju. Europa je odlučila biti predvodnica u održivosti, a nasušno su joj potrebni rast i konkurentnost. Drugi, koji rastu brže, koji su produktivniji i efikasniji, teme ESG-a tretiraju mnogo blaže.

Koja je liga naša?

Vratimo se na početak Draghijeva Izvješća, na produktivnost. Prije nekoliko godina bio sam u Vijetnamu, socijalističkoj republici. Nije se moglo spavati; iza hotela su gradili neboder, u tri smjene. I po noći je bilo mnogo radnika koji su zaista radili. S druge strane, ulice u mojoj okolici mjesecima su razrovane i njima se teško vozi. Na njima radi malo ljudi, i to prijepodne, čini se, katkad na pola radnog vremena. Ovo nije kritika zagrebačke gradske uprave, lijepo što je počela rješavati neke stare probleme, nego činjenično stanje koje nije rezervirano za Zagreb.

Zelena tranzicija zahtijeva velika ulaganja. Trošak ulaganja u održivost, tehnologiju i procese koji je podupiru kompanije uglavnom prevaljuju na krajnje korisnike, ako ne u prvom koraku, a onda u drugome. Cijene će rasti, počevši toga da je organska hrana mnogo skuplja i da je se može mnogo manje proizvesti

Ili, još je bolje upotrijebiti nogomet. Zamislite dvije momčadi. Jedna trenira dvaput na dan, gladna je pobjede. Trener je stišće do maksimuma, nagrade su velike, ali kad ne isporuči pobjedu, kažnjena je, katkad i grubo. Kad ne igra ili ne trenira, razmišlja o nogometu. Druga momčad trenira pet puta na tjedan jedanput na dan i pregovara s trenerom da bi trenirala četiri puta na tjedan. Ne dao Bog da trener kaže grubu riječ. Ipak, ne da nogometašima da se dugo tuširaju i da često mijenjaju kopačke. Kad igraju, paze da ne izgaze previše travu. Jedva čekaju da utakmica završi da bi išli u kazalište ili na pivo. Većina nas radije bi bila u drugoj momčadi, ali moramo biti svjesni koji će biti rezultat kad te dvije momčadi budu igrale u istoj ligi. Mogu li se ta dva pristupa uravnotežiti?

Ideja je dobra, alternativa loša

Dugačak je popis primjedbi: subjektivnost u socijalnim kriterijima, politička i ideološka isključivost, pritisak na tvrtke ili investitore, nametanje vrijednosti karakterističnih za ESG koje ne odražavaju mišljenje i interes svih dionika, nepredvidivost promjena regulativnog okružja… Ne postoji nešto što se zove besplatan ručak. Dugoročno je istina bolja od političke korektnosti. Da bi se nešto dobilo, mora se nešto dati ili žrtvovati. Guranje pod tepih kad-tad dođe na naplatu, no isto tako, ako se ideja želi provesti, ne može se očekivati da će se govoriti o tome kako ćemo živjeti mnogo skromnije.

Fokusirat ćemo se na prilike, koje svakako postoje. Ako se ESG skepticima čini da je ovoliki broj otvorenih pitanja poziv da se odustane, nemaju pravo. I klimatski i društveni problemi moraju se rješavati, godinama su se zanemarivali. Sada je uložen golem napor i brižljivo pripremljena i provedena regulativa, izvori financiranja, komunikacija. Neki su dijelovi impresivni, sveobuhvatni. Uloženo je mnogo vremena, znanja i novca. To ne znači da je sve savršeno, da nema nedoumica ili prostora za napredak. Isto tako, to ne znači da se autori u pojedinim dijelovima nisu ‘pretehnicirali‘. Mnogo je posla pred svima nama. Ideja o životu negdje gdje posao cvjeta, priroda je zaštićena i svatko ima jednaku priliku za uspjeh to i zavrjeđuje. Alternativa je loša.

Bit će zanimljivo vidjeti kako će i hoće li Europa i Europska komisija prikladno odgovoriti na izazove koje je Izvješće istaknulo, pogotovo imajući na umu da to nije akademska rasprava, nego stvarnost koja će bitno utjecati na živote naše djece i daljnjih potomaka. Za sve koji se moraju ili žele usklađivati, definirati strategiju ili izvještavati ne mijenja se mnogo – nastavljamo dalje. 

11. studeni 2024 06:38