Piše: Stjepan Lović
Obiteljske tvrtke važan su i velik segment globalnoga gospodarstva. Neke od najpoznatijih svjetskih kompanija i dalje su pretežno u obiteljskom vlasništvu, npr. Ikea (obitelj Kamprad), Heineken Holding (obitelj Heineken), H&M (obitelj Stefana Perssona), Bauhaus (obitelj Baus) itd. Prema nekim procjenama, više od pedeset posto zaposlenika u Hrvatskoj radi u obiteljskim tvrtkama. Za ta društva karakterističan je mali broj članova koji su povezani rodbinskim vezama i među kojima postoji visok stupanj povjerenja.
Međutim, odnos povjerenja u nekom se trenutku može narušiti zbog privatnih i/ili poslovnih nesuglasica. Obiteljski odnosi često se znaju prelijevati i znatno utjecati na poslovanje obiteljskih tvrtki, pa tako, primjerice, razvod braka ili nasljednička parnica među vlasnicima društva često postanu briga za tvrtkinu upravu, zaposlenike i poslovne klijente.
Što je bračna stečevina
Najzastupljeniji pravni oblik organiziranja obiteljskih društava, a i društava općenito, uz obrt, jest društvo s ograničenom odgovornošću jer je njegov ustroj jednostavan i relativno se lako osnuje. Zato je poslovni udio u tom društvu često predmet spora među bračnim odnosno izvanbračnim drugovima koji se spore zbog bračne stečevine.
Imovinski odnosi između bračnih drugova uređeni su Obiteljskim zakonom, ali oni su ih ovlašteni urediti drukčije na temelju ugovora (bračni ugovor). Takav ugovor može se sklopiti u odnosu na postojeću i buduću imovinu. Sporazum o uređenju imovinskih odnosa može se postići i nakon rastave braka odnosno prestanka postojanja bračne zajednice.
Obiteljski zakon propisuje da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom ili koja potječe iz imovine stečene radom, pod uvjetom da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice. Imovina koju su bračni drugovi unijeli u brak ili je stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice na pravnoj osnovi različitoj od rada (npr. darovanjem, nasljeđivanjem) smatra se vlastitom imovinom i nije bračna stečevina.
Prema Obiteljskom zakonu, svaki je bračni drug u polovini suvlasnik na bračnoj stečevini ako bračni drugovi nisu drukčije ugovorili.
Stvarna ili formalna zajednica?
Međutim, pojam bračne stečevine u naš pravni sustav ušao je 1999. godine. Prijašnje zakonodavstvo uređivalo je zajedničku imovinu bračnih drugova koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, a udio pojedinoga bračnog druga mjerio se prema doprinosu u njezinu stvaranju.
To treba imati na umu jer se u odnosu na imovinu bračnih drugova primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme njezina stjecanja, zbog čega je i danas moguća situacija da se udjeli bračnih drugova u imovini stečenoj za vrijeme braka utvrđuju prema doprinosu u njezinu stvaranju, a ne na temelju zakonske presumpcije o podijeljenom suvlasništvu.
Iz zakonske definicije bračne stečevine vidljivo je da treba razlikovati pojam braka kao formalne zajednice od bračne zajednice kao stvarne zajednice u kojoj bračni drugovi očituju volju da ostvaruju i dijele život, čak i ako ne žive zajedno. Moguć je i obrnut slučaj: da bračni drugovi žive na istoj adresi, ali da ne dijele sadržaje zajedničkog života. U tom slučaju brak postaje isključivo formalna zajednica, a imovina stečena nakon prestanka bračne zajednice neće biti bračna stečevina.
Poslovni udjeli u d. o. o.-u
Članovi društva s ograničenom odgovornošću sudjeluju u kapitalu društva podijeljenom na udjele koji se određuju na temelju iznosa uloženog/uplaćenog u temeljni kapital društva, ako društvenim ugovorom nije drugačije propisano. Poslovnim udjelom smatra se ukupnost prava i obveza kao jedinstvene cjeline koji pripada određenom članu društva s ograničenom odgovornošću na temelju uplaćenog uloga društvu pri osnivanju društva odnosno povećanju temeljnoga kapitala.
Prava koja pripadaju imateljima poslovnog udjela dijele se na upravljačka i imovinska. Upravljačko pravo tako bi bilo pravo sudjelovanja na skupštini društva, pravo na obaviještenost, pravo glasa i dr., a imovinska prava, primjerice, pravo na udio u dobitku, pravo prvenstva u preuzimanju uloga pri povećanju temeljnoga kapitala, pravo na otpremninu za povučeni poslovni udjel, pravo na vraćanje uplaćenog uloga u slučaju smanjenja temeljnoga kapitala društva, pravo na isplatu ostatka nakon provedene likvidacije ili pri završetku stečajnog postupka.
Poslovni udio nastaje upisom društva u registar trgovačkih društava, a prestaje brisanjem društva iz sudskog registra ili povlačenjem poslovnog udjela. Pritom članovi društva mogu imati više poslovnih udjela u istom društvu. Ti su poslovni udjeli međusobno samostalni, pa se njima može i samostalno raspolagati.
Predmet bračne stečevine može biti poslovni udjel u društvu s ograničenom odgovornošću, i to uz uvjet da je temeljni kapital uplaćen u novcu koji je uplaćen kao ulog ili da su stvari ili prava koja su unesena kao ulog jednoga od bračnih drugova u trenutku osnivanja društva bili bračna stečevina.
Postoje i slučajevi u kojima jedan bračni drug stekne poslovni udjel na temelju ugovora o prodaji i prijenosa poslovnog udjela kao naplatnoga pravnog posla. Tada je uvjet da se kupoprodajna cijena podmiri iz sredstava bračne stečevine da bi tako stečen poslovni udjel bio bračna stečevina.
U tzv. obiteljskim društvima članovi društva najčešće su bračni drugovi ili je samo jedan bračni drug upisan kao imatelj poslovnog udjela, a drugi članovi obitelji rade u istom društvu, ali nemaju nikakva upravljačka ili imovinska prava; barem ne vidljivo.
‘Vidljivi‘ i ‘nevidljivi‘ vlasnik
Kad je kao imatelj poslovnog udjela upisan samo jedan bračni drug, a sredstva za stjecanje udjela potječu iz bračne stečevine, drugi bračni drug silom zakona postoje ovlaštenik na tom poslovnom udjelu u smislu odredbe čl. 417. Zakona o trgovačkim društvima, slijedom čega proizlazi da poslovni udjel bračnim drugovima može pripadati samo zajedno i nepodijeljeno te da bračni drugovi nisu pojedinačno i svaki za sebe članovi društva.
Međutim, dok je samo jedan bračni drug vidljiv u sudskom registru kao imatelj udjela, drugi bračni drug ne može ostvarivati svoja upravljačka i imovinska prava u društvu. Prema pravu društava, jedini ovlašteni za ostvarivanje članskih prava koja proizlaze iz poslovnog udjela jest član društva koji je upisan u knjigu poslovnih udjela i sudski registar, odnosno formalno upisani bračni drug.
Slijedom toga nedvojbeno je da je neupisani bračni drug u težoj poziciji za žurno ostvarivanje nekog od upravljačkih ili imovinskih prava jer njegovo ovlaštenje na poslovnom udjelu nije registrirano. Za to vrijeme u sudski registar upisani bračni drug može slobodno raspolagati poslovnim udjelom i takvo raspolaganje neće se moći poništiti u odnosu na treću savjesnu stranu koja nije mogla ili morala znati da je taj udio bračna stečevina.
Stoga će drugi bračni drug prije svega morati ishoditi upis svoga suvlasničkog prava na poslovnom udjelu u sudski registar i knjigu poslovnih udjela koju vodi društvo, što je moguće postići sporazumom bračnih drugova ili, ako sporazuma nema, što je česta situacija, u parničnom postupku pred sudom.
Tada se među bračnim drugovima najčešće javlja prijepor u odnosu na to je li pojedini poslovni udjel stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice ili nakon njezina prestanka te je li izvor sredstava za stjecanje poslovnog udjela bio bračna stečevina ili su to vlastita sredstva bračnog druga. Za tu vrstu parničnog postupka mjerodavan je trgovački sud, a stranke u postupku isključivo su bračni drugovi, a ne i samo trgovačko društvo.
Što kaže sudska praksa
Tijekom godina u sudskoj se praksi iskristaliziralo stajalište sudova o tome kako bi takav tužbeni zahtjev u postupku trebao biti postavljen. Tužbeni zahtjev tužitelja trebao bi sadržavati deklarativni dio kojim se traži utvrđenje da je određeni poslovni udjel bračna stečevina bračnih drugova i da je tužitelj ovlaštenik na tom poslovnom udjelu u određenom dijelu (najčešće u polovini).
Osim navedenih utvrđenja, tužbeni zahtjev morao bi sadržavati i kondemnatorni zahtjev kojim se od suda traži da naloži bračnom drugu koji je upisan kao član društva da tužitelju izda ispravu podobnu za upis u knjigu poslovnih udjela i registar trgovačkih društava u mjerodavnome sudu jer će u suprotnome takvu ispravu zamijeniti sudska presuda.
Tijekom postupka strana koja tvrdi da je određeni poslovni udjel bračna stečevina treba to i dokazati i na tom je bračnom drugu teret dokazivanja. Ako je poslovni udjel stečen prije nastanka bračne zajednice ili je stečen na temelju drugoga pravnog osnova, bračni drug koji takvo što tvrdi treba to i dokazati.
Kako osigurati svoj udio
Zbog dugotrajnosti sudskih parničnih postupka moraju se upotrijebiti i drugi pravni mehanizmi kako bi se spriječilo da tijekom parničnog postupka poslovni udio bude otuđen ili opterećen bez suglasnosti neupisanoga bračnog druga. U tom smislu tužitelj može tražiti zabilježbu tužbe u sudskom registru, čime se objavljuje postojanje spora povezanoga s konkretnim poslovnim udjelom i onemogućava se bilo komu da se poziva na to da mu nije bilo poznato da je tužitelj ovlaštenik na spornom udjelu i da se bez njegove suglasnosti on ne može valjano steći ili opteretiti.
Osim toga, tužitelj može podnijeti prijedlog za osiguranje privremenom mjerom ako se ispune pretpostavke propisane Ovršnim zakonom za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, a to su vjerojatnost postojanja tražbine, vjerojatnost opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili vjerojatnost da se mjerom sprječava nasilje i nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
Ako neupisani bračni drug u sudskom postupku uspije ishoditi presudu kojom će se utvrditi postojanje bračne stečevine i upisati svoje suvlasništvo na konkretnome poslovnom udjelu, bračni će drugovi prava koja proizlaze iz tog udjela moći ostvarivati samo zajedno.
Međutim, ako među bračnim drugovima postoje nesuglasice o načinu ostvarivanja prava iz poslovnog udjela, jedini su način izlaska iz takve pat-pozicije razvrgnuće suvlasničke zajednice i podjela poslovnog udjela. Razvrgnuće suvlasničke zajednice moguće je provesti sporazumno ili sudskom diobom ako sporazum nije moguće postići. Dioba suvlasničke zajednice često rezultira situacijom da su bračni drugovi jedini članovi društva, svaki s polovinom udjela.
Upisani, ali u pat-poziciji
Ta situacija postoji i u slučajevima kad su bračni drugovi od početka bili upisani kao članovi društva svaki u jednoj polovini. To znači da ni jedan od bračnih drugova ne može u skupštini društva preglasati drugoga člana i tako upravljati radom društva više ili manje samostalno, zbog čega u slučaju neslaganja nastaje pat-pozicija koja negativno utječe na rad društva.
Kad bračni drugovi drže svaki svoj poslovni udio u društvu, oni tim udjelima mogu samostalno raspolagati (prodati ih, založiti itd.) i samostalno se koristiti pravima koja proizlaze iz njihova udjela. Ali društvenim ugovorom mogu se predvidjeti različita ograničenja u raspolaganju udjelom, npr. zabrana raspolaganja bez suglasnosti drugoga člana, pravo prvokupa i pravo nazadkupnje.
Dakle, odredbe društvenog ugovora kao temeljnog propisa o osnivanju društva bit će ključne za donošenje zaključka kako je moguće postupiti ako se članovi društva ne mogu dogovoriti o odlukama koje su bitne za društvo. Društvenim ugovorom moguće je propisati različite mehanizme kojima će se dodatno urediti odnosi među članovima društva.
Takav ugovor često sadržava različite klauzule koje se mogu primijeniti u slučaju raskida ugovora, npr. call option clause, koja podrazumijeva pravo pojedinog člana ili članova da otkupe udio nekog člana ili da svoj udio prodaju ostalima (put option clause), i druge varijacije ugovornih klauzula koje se tiču prodaje udjela (shotgun clause, drag along option, tag along option). Ako društvenim ugovorom nisu predviđena posebna rješenja za te slučajeve, jedina je realna mogućnost ‘tvrda kohabitacija‘ do postizanja dogovora.