I za poduzeća i za revizore Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) donosi izazove, ali i prilike. Zahtjevom za iskazivanje uvjerenja o izvještajima o održivosti od revizora se očekuje da razviju nove vještine i budu stručni za pitanja održivosti, a od poduzeća primjenu holističkog pristupa u procjeni rizika, utjecaja i poslovanja
Održiva poslovna praksa postala je ključan element poslovnih strategija diljem svijeta. Kao odgovor na sve veća očekivanja dionika u vezi s transparentnošću o okolišnim, društvenim i upravljačkim (engl. environmental, social, and governance, ESG) pitanjima donesen je jedan od najvažnijih europskih pravnih propisa – Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (engl. Corporate Sustainability Reporting Directive, CSRD).
Ta je direktiva zapravo izmijenjena prethodna Direktiva o nefinancijskom izvještavanju, koju je uvela Europska unija kao dio Zelenog plana i Agende za održivo financiranje. Njezin je cilj poboljšati i proširiti zahtjeve za izvještavanje o održivosti omogućujući konzistentnije i usporedivije podatke o čimbenicima ESG-a uz usklađivanje korporativnih objava s ciljevima održivosti EU-a. Namjena joj je popuniti praznine u izvještavanju o održivosti koje su postojale u prethodnoj Direktivi o nefinancijskom izvještavanju, a temelji se na globalnim standardima za objave vezane uz održivost, poput onih koje je razvio Međunarodni odbor za standarde održivosti (ISSB). Ključni elementi Direktive uključuju prošireni opseg izvještavanja, koncept dvostruke materijalnosti, primjenu Europskih standarda izvještavanja o održivosti, pružanje neovisnog uvjerenja o izvještajima o održivosti te digitalizaciju i dostupnost. U odnosu na prethodnu Direktivu o nefinancijskom izvještavanju CSRD proširuje izvještajni opseg na sva velika društva bez obzira na to kotiraju li na burzi te na pojedina mala i srednja poduzeća.
Nove obveze
Prema konceptu dvostruke materijalnosti, društva su obvezna procijeniti rizike i utjecaje na održivost kroz prizmu dvostruke materijalnosti. To znači da moraju izvještavati ne samo o tome kako pitanja održivosti utječu na poduzeće (financijska materijalnost) nego i o tome kako poslovanje poduzeća utječe na društvo i okoliš (utjecajna materijalnost).
Nadalje, CSRD uvodi i obvezne standarde izvještavanja poznate kao Europski standardi izvještavanja o održivosti (ESRS), koje razvija Europska savjetodavna grupa za financijsko izvještavanje (EFRAG) i koji su usklađeni s globalnim okvirima kao što su TCFD (Radna skupina za financijske objave vezane uz klimu) i GRI (Globalna inicijativa za izvještavanje). EFRAG je u međuvremenu razvio prvi skup ESRS-ova koje je u prosincu 2023. prihvatila Europska unija. Standardi su podijeljeni u tri skupine, odnosno između tematskih, međusektorskih i sektorskih standarda. Prvi skup ESRS-ova koji je stupio na snagu obuhvaća dva međusektorska standarda, pet tematskih standarda vezanih uz okoliš, četiri tematska standarda vezana uz društvo te jedan standard povezan s upravljanjem.
Također, jedna od najvažnijih promjena koju uvodi Direktiva jest zahtjev da poduzeća traže neovisno uvjerenje o informacijama o održivosti. To pomiče izvještavanje o održivosti s dobrovoljnih ili samostalnih objava na rigoroznije, provjerljive i pouzdane izvještaje. Na kraju, CSRD zahtijeva i da tvrtke svoje izvještaje o održivosti učine strojno čitljivima i dostupnima putem Europske jedinstvene točke pristupa (ESAP), što omogućuje dionicima jednostavan pristup i usporedbu podataka između pojedinog poduzeća i sektora. U svrhu ispunjavanja tog uvjeta EFRAG je razvio i 30. kolovoza objavio taksonomiju koja će omogućiti digitalno označavanje objava vezanih uz prvi skup ESRS-ova. Navedena taksonomija bit će transponirana u zakonodavstvo EU-a u sklopu razvoja regulativnih tehničkih standarda Europskoga nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA).
Još više potrebnih informacija
Prema Direktivi, poduzeća moraju objaviti širok raspon informacija o ESG-u, uključujući informacije (ali ne ograničavajući se na njih) vezane uz ekološke čimbenike (objave vezane uz emisije stakleničkih plinova, potrošnju vode i energije, utjecaj na bioraznolikost i upravljanje otpadom), društvene čimbenike (dobrobit zaposlenika, raznolikost i uključenost, ljudska prava, zdravlje i sigurnost, društveni utjecaji u opskrbnom lancu poduzeća) te upravljačke čimbenike (struktura korporativnog upravljanja, sastav menadžmenta, uprave i nadzornih tijela, naknada izvršnog osoblja, mjere protiv korupcije i politika tvrtke o etičnom poslovanju). Također, poduzeća moraju objaviti rizike i prilike povezane s klimatskim promjenama i drugim pitanjima održivosti koji mogu utjecati na njihovo financijsko poslovanje ili značiti za njih dugoročne strateške rizike.
Cilj je tih objava pružiti dionicima sveobuhvatan pregled održivosti i perspektive poduzeća. Važno je napomenuti da CSRD usklađuje izvještavanje o održivosti s financijskim izvještavanjem smatrajući te objave jednako važnima i pouzdanima kao što su financijski podaci.
Od ograničenog do razumnog uvjerenja
Prema CSRD-u, revizori moraju provesti postupke ograničenog ili razumnog uvjerenja, ovisno o specifičnim zahtjevima koje postavlja EU i države članice. U početnim fazama primjene CSRD-a poduzeća će biti obveznici ograničenog uvjerenja o svojim izvještajima o održivosti, koje je manje opsežno od razumnog uvjerenja i pruža manju sigurnost. CSRD predviđa prelazak na razumno uvjerenje u budućnosti, koje zahtijeva temeljitiju procjenu podataka o održivosti, sustava i procesa poduzeća, što je jednako razini uvjerenja za financijske izvještaje.
Neovisno o razini uvjerenja, pri provedbi postupaka osiguranja izvještaja o održivosti od revizora se očekuje da slijede strukturirani pristup kako bi osigurali cjelovitost, točnost i pouzdanost objavljenih informacija. Zato revizori od poduzeća očekuju da ispune njihove zahtjeve pri pripremi izvještaja o održivosti.
Početni korak u provedbi postupaka uključuje razumijevanje strategije održivosti poduzeća, njegova poslovanja i specifičnih pitanja povezanih s ESG-om s kojima se suočava. Stoga se od poduzeća očekuju izrada te strategije, upravljanje rizicima povezanima s održivosti te izrada metodologije za procjenu dvostruke materijalnosti i pripadajućih politika.
Procjena rizika
Nakon što shvate strategije održivosti i povezanih procesa, revizori moraju otkriti područja u izvještaju o održivosti u kojima postoji rizik od materijalne pogreške. To uključuje procjenu inherentnih rizika i rizika povezanih s kontrolom. Stoga je ključno da poduzeća imaju jasno definiran način mjerenja relevantnih podataka i opis primijenjenih procjena te popis izvora podataka korištenih u pripremi izvještaja o održivosti. Kako bi se stekla dodatna sigurnost u pouzdanost podataka koji se upotrebljavaju u pripremi izvještaja o održivosti, revizori mogu procijeniti učinkovitost internih kontrola poduzeća pri izvještavanju o održivosti, uključujući sustave za prikupljanje, evidentiranje i izvještavanje podataka o održivosti. PoduzećaFlags bi, dakle, trebala imati odgovarajuće politike, procedure i strukture upravljanja integrirane u učinkovit sustav internih kontrola koje osiguravaju točnost informacija o održivosti.
Sljedeći korak u provedbi procedura uključuje prikupljanje dokaza iz različitih izvora kao što su intervjuiranje ključnog osoblja za pripremu izvještaja, pregled dokumenata i povezanih evidencija, promatranje prikupljanja podataka i izvještavanja o održivosti te prikupljanje certifikata i/ili potvrda trećih strana poput dobavljača ili konzultanata koji dostavljaju podatke o održivosti. Nakon prikupljanja dokaza revizori moraju testirati osnovne podatke korištene za izradu izvještaja o održivosti, uključujući emisije stakleničkih plinova, potrošnju energije, statistiku o raznolikosti i druge relevantne podatke, što može uključivati preračunavanje određenih metrika, provjeru podataka s vanjskim izvorima i testiranje pretpostavki korištenih u izračunima poduzeća. Poduzeća bi trebala osigurati efikasan i adekvatan proces razmjene navedenih dokumenata i informacija.
Kao posljednji korak, revizori moraju procijeniti cjelovitost objava u pripremljenim izvještajima, odnosno jesu li izvještaji o održivosti uključili sve potrebne objave prema CSRD-u, relevantnim Europskim standardima izvještavanja o održivosti i taksonomiji EU-a, uključujući objave vezane uz rizike, prilike i utjecaje povezane s održivošću.
Pomak u Europi
Za kraj, može se zaključiti kako CSRD označava velik pomak u korporativnom izvještavanju o održivosti u Europi. Proširenjem opsega poduzeća koja moraju izvještavati o održivosti, uvođenjem obveznih standarda izvještavanja i zahtjevom za neovisno uvjerenje o izvještajima o održivosti CSRD pomaže povećati kvalitetu i pouzdanost podataka o održivosti.
I za poduzeća i za revizore Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) donosi izazove, ali i prilike. Zahtjevom za iskazivanje uvjerenja o izvještajima o održivosti od revizora se očekuje da razviju nove vještine i budu stručni za pitanja održivosti, a od poduzeća primjenu holističkog pristupa u procjeni rizika, utjecaja i operativnog poslovanja. Budući da je izvještavanje o održivosti sve više integrirano u okvire korporativnog izvještavanja, revizori će imati ključnu ulogu u osiguravanju da se informacije na koje se dionici oslanjaju mogu smatrati vjerodostojnima, što će na kraju pomoći u izgradnji povjerenja i odgovornosti u naporima korporativnog sektora za održivost.