Izbori – vrhunac demokracije u kojem građani izlaze na birališta i biraju svoju sudbinu. No, iza pompe izbora za Europski parlament ove godine, odvijalo se nešto sasvim drugo – upravljanje informacijama, ne na ulicama, već u algoritamskim pozadinama velikih tehnoloških kompanija. Dobro došli u doba ‘cenzure kao usluge‘, koju omogućuju Meta, Google i TikTok.
Kontrola istine uz pomoć algoritama
Krenimo s Metom, tehnološkim divom koji se ponosno pohvalio kako je smanjio doseg desetaka milijuna objava diljem Europe tijekom izbora. Uspostavili su više od 150.000 ‘fact-checking‘ članaka na Facebooku kako bi smanjili vidljivost za čak 30 milijuna različitog sadržaja tj. postova. Prema Meti, ovo nije cenzura – to je samo ‘prošireni rad neovisnih provjeravatelje činjenica‘. Navodno, sve je to bilo u ime održavanja ‘informiranih i pouzdanih rasprava‘.
Naravno, službene vladine izjave i edikti globalnih zdravstvenih organizacija bili su potpuno izuzeti od Metinih napora moderiranja jer, kako bi se moglo dovoditi u pitanje one koji nikada ne griješe? Na Instagramu, Metina platforma nastavila je svoju misiju moderiranja koristeći 39.000 članaka za provjeru činjenica kako bi ograničila gotovo milijun objava.
TikTok nije zaostajao za Metom u svom nastojanju da kontrolira sadržaj. Platforma je priznala da je ograničila ‘obmanjujuće‘ objave, iako nisu otkrili konkretne brojke. Njihova strategija bila je usmjerena na ‘podizanje svijesti‘, algoritamskim usmjeravanjem kreatora sadržaja dalje od opasnih dezinformacija.
Google je s druge strane poduzeo korake koji su možda prilično zbunjujući. Izvješća pokazuju da YouTube, pod Googleovim vlasništvom, automatski smanjivao vidljivost videozapisa koji su u potpunosti u skladu s njihovim vlastitim pravilima o pružanju usluga. Da, dobro te pročitali. Čak i kad je sadržaj prošao kroz njihov privatni pravilnik, neka nevidljiva ruka smatrala ga je ‘nedostojnim‘. Google nam kaže da je to učinjeno kako bi se spriječilo širenje dezinformacija. Plemeniti cilj, osim onog dosadnog pitanja o tome tko odlučuje što se smatra dezinformacijom - i zašto.
Strah od tehnološkog komunizma
Europski parlamentarni zastupnik Tom Vandendriessche nije se dao zavarati grandioznim izjavama o ‘zaštiti integriteta‘. Prema njegovom mišljenju, tehnološke kompanije sada imaju neviđenu moć u odlučivanju tko će biti saslušan, a tko ne.
- Ovo bi moglo dovesti do ere ‘tehno-komunizma‘, gdje će nekolicina neizabranih pojedinaca odlučivati o stvarnosti za sve nas - upozorio je Vandendriessche.
Njegove tvrdnje nisu bez osnove – njegova stranka već je osjetila posljedice deplatformiranje. Ako demokratski izabrani dužnosnici ne mogu slobodno iznositi svoje mišljenje bez intervencije tehnoloških divova, kakve šanse imaju obični građani?
Europski dužnosnici, predvođeni potpredsjednicom Europske komisije Věrom Jourovom, nastavljaju hvaliti tehnološke kompanije zbog njihovih napora u ‘zaštiti integriteta izbora‘. No, mnogi kritičari vide ovu suradnju između EU i Big Techa kao oblik centralizirane kontrole nad informacijama, pod krinkom borbe protiv dezinformacija. Dok EU tvrdi da su ove mjere neophodne za borbu protiv lažnih vijesti, istina je da se time guše milijuni glasova, dok su vladini dužnosnici i institucije izuzeti od takvog nadzora.
Stižu novi izbori
Sada nam se spremaju i novi izbori, oni za predsjednika SAD-a gdje na suprotnim stranama stoje bivši predsjednik Donald Trump i trenutna potpredsjednica Kamala Harris a Big Tech je već počeo odrađivati stvari po naredbi. Tako se na Redditu, X i TikToku već mogu pronaći oni kojima su kanali na društvenim mrežama nedavno ugašeni a svi imaju zajedniči nazivnik - a taj je da su svoje glasove odlučili dati bivšem predsjedniku.
Na kraju treba postaviti pitanje tko zapravo upravlja ovom našom današnjom demokracijom. Jesu li to građani ili nekolicina tehnoloških giganta koji u tišini odlučuju koje će informacije biti dostupne javnosti?