Tehnološki brendovi doista kvare vašu djecu

Vjerojatno ne postoji roditelj u Lijepoj Našoj koji nije upoznat s likom i djelom srpskog pedagoga, magistra neurofiziologije i specijalista interne medicine dr. sc. Ranka Rajovića koji već godinama upozorava roditelje na opasnosti suživota djece i suvremene tehnologije, koja je de facto preuzela odgojnu ulogu. U svojim predavanjima i medijskim gostovanjima poziva roditelje i skrbnike da klince udalje od ekrana, puste ih da trče, skaču, da se kreću, jer u suprotnome neće dokraja razviti svoje biološke potencijale te će vrlo vjerojatno imati problema s mentalnim zdravljem u kasnijoj dobi.

Sličnog je stajališta američki psiholog i autor Jonathan Haidt koji u svojoj novoj knjizi ‘The Anxious Generation‘ piše o tome da prodor pametnih mobitela i zaštitnički nastrojeno roditeljstvo negativno utječu na razvoj kognitivnih sposobnosti djece, mijenjaju im djetinjstvo (on to zove the great rewiring), ali i povećavaju stopu mentalnih bolesti. Zajedno s američkom psihologinjom Jean Marie Twenge, koja se bavi generacijskim razlikama, pokušava promijeniti narativ o korištenju digitalne tehnologije, upozoriti američki, ali i globalni puk da je, kad je o mentalnom zdravlju djece riječ, krajnji trenutak da se uvedu neke ozbiljnije promjene i to pomoću, za početak, roditelja, institucija, ali i tehnoloških brendova.

Spasite barem najmlađe

Naime, posljednjih godina, a upravo se time bavi Haidt u novoj knjizi, svijet svjedoči zabrinjavajućem porastu stope anksioznosti, depresije i suicida među generacijom Z. I da, njezini pripadnici u većini jesu inteligentni, progresivni i umreženi, cijene različitost i autentičnost, ali su i osjetljivi, krhki ili, kako piše taj psiholog, prva generacija u povijesti koja je kroz pubertet prošla držeći u džepu portal u alternativnu stvarnost koja je uzbudljiva, adiktivna, ali i nestabilna i neprimjerena djeci i adolescentima. Njihov je svijet toksična kombinacija ‘pretjerane zaštićenosti u stvarnom svijetu (što čine roditelji) i nedovoljne zaštićenosti u onom virtualnom, zbog čega su ekstraanksiozni‘. Iako je pitanje je li to digitalno djetinjstvo uzrok njihove mentalne nestabilnosti i ranjivosti ili posljedica nekih drugih socioloških i kulturnih čimbenika zbog kojih bježe i koji se manifestiraju u virtualnom svijetu, činjenica je da je pet do dvanaest za ozbiljnu revoluciju. Predstavnici generacije Z su silom prilika postali pokusni kunići, a premda će se još posljedica tek vidjeti (usput, najmlađi među njima imaju tek dvanaest godina), stvar se stigne popraviti da jednaka sudbina ne bi snašla i one mlađe, generaciju alfa.

Naime, kako je Jean Twenge prošle godine rekla novinarima The New York Posta, ona zeovce već sad koristi za pouku priče o tome kako digitalna tehnologija ‘kvari‘ djecu. Njihova sreća, zadovoljstvo životom, ali i očekivanja počeli su opadati, a depresija i pesimizam rasti.

– Nadam se da možemo učiniti nešto da kriza mentalnog zdravlja ne bi utjecala na polarne na isti način na koji je utjecala na generaciju Z – rekla je Twenge The Postu nazvavši predstavnike generacije alfa, rođene nakon 2012., polarnima jer će se tijekom života susresti s dva velika izazova: političkom polarizacijom i otapanjem polarnih kapa zbog klimatskih promjena.

Promjenu ne donose događaji

Iako im je taj naziv dala zbog događaja u okružju koji će obilježiti njihov život, smatra da događaji, unatoč uvriježenoj teoriji, ne definiraju pojedinu generaciju. Naime, za razliku od onih koji misle da je generaciju X u Americi definirala katastrofalna nesreća Space Shuttlea Challengera, milenijce teroristički napad na Blizance, a pandemija generaciju Z, Twenge smatra da su, zapravo, tehnološke promjene utjecale na pojedine dobne skupine, odnosno da su bile primarni pokretači generacijskih razlika. Tehnologija je tako utjecala ne samo na praktične aspekte života nego i na stajališta, ponašanje, osjećaje, kulturu, napredak, odnose… Prema mišljenju te psihologinje, živote tihe generacije obilježio je dolazak perilice rublja, televizija je bila važna boomerima, računalna tehnologija generaciji X, internet i Facebook milenijcima, a TikTok generaciji Z.

Također, 2020-ih svaka je generacija doživjela određenu prekretnicu, pa su se tako boomeri umirovili, predstavnici generacije X zasjeli na rukovodeće pozicije, milenijci su na vrhuncu svojih snaga, ali i odgovornosti, a zeovci traže svoj glas i pokušavaju shvatiti gdje je njihovo mjestu u svijetu. Maleni polari, odnosno alfe, počeli su odrastati (hodati, kretati u vrtiće, škole) u pandemiji i imaju priliku postati snažna i otporna generacija odrasla u društvu različitosti. Međutim, da bi ostvarili te svoje potencijale, potrebno je uvesti reda u digitalne svjetove, društvene platforme, da ne bi i oni, baš kao predstavnici generacije Z, na svojoj koži osjetili mračnu stranu tehnologije. Polarima stoga hitno valja uzeti mobitele iz ruku, spriječiti ih da toliko mnogo vremena provode na društvenim mrežama. Prema Twenge, da bi se to dogodilo, a i da se ne bi osjećali izolirano i kao da nešto propuštaju (što ih može također činiti anksioznima), potrebno je da snage udruže roditelji, vlade i tehnološki brendovi. Jer, realno, roditelji to ne mogu napraviti sami.

Ograničavanje i kazna

Naime, iako većina društvenih platformi mlađima od trinaest godina zabranjuje otvaranje profila, to se vrlo lako zaobilazi (jednostavno, djeca lažu o godinama), ali i uopće ne kontrolira. Na vladama je da bolje reguliraju, ali i ozbiljnije kažnjavaju tehnološke brendove koji dopuštaju klincima neprikladne dobi da se služe platformama. Iako je regulacija (i kazna) na duge staze najbolji lijek za prekomjerno korištenje platformi, nužno je da tehnološki brendovi preuzmu odgovornost i nude svoja rješenja. Naravno, njima je u interesu da klinci što više sati provode na mrežama, ali takvo poslovanje ne samo da je neetično (i to je uopće suvišno spominjati) već dugoročno ruši vrijednost kompanija, jer nastave li javnost i vlade vršiti pritisak na brendove koje ni za što nije briga, investitori će dvaput razmisliti prije nego što ulože.

Također, potezi poput ograničenja koje je najavio TikTok (nakon jednog sata tinejdžeri bi morali ponovno ukucati zaporku) jesu poželjni, ali nisu dovoljni. Potrebni su, dakle, konkretniji potezi poput uspostave boljeg sustava kontrole nepoželjnog sadržaja, boljih alata koji omogućavaju roditeljima kontrolu i praćenje online aktivnosti, sklapanje partnerstva s organizacijama koje se bave sigurnošću djece te ulaganje u istraživanje i razvoj tehnologije koja jamči sigurnost na platformama i mrežama. Potonje je posebno važno u svjetlu novih tehnologija kakva je, primjerice, umjetna inteligencija, a kojom će se služiti upravo najmlađi, generacija alfa. Na kraju, kako zaključuje Twenge u The Postu, važno je ostati informiran, shvatiti da nijedna generacija nije bolja ili lošija, nego samo drukčija, te poraditi na empatiji prema toj djeci koja odrastaju u toksičnom okružju i veoma, da se tako izrazimo, shizofrenoj realnosti u kojoj s jedne strane imaju roditelje koji ih od svega štite, a s druge digitalni svijet koji ne da nije siguran, nego je poguban za njihovo zdravlje.