Za vrbovečku tvrtku specijaliziranu za izradu plastenika većih od pet tisuća četvornih metara Hrvatska je premalo tržište, zbog čega većinu projekata realizira u Italiji i Francuskoj. No na domaćem joj je tržištu korona donijela velik rast potražnje za malim plastenicima
Premda je vrbovečka tvrtka Gis Impro specijalizirana za proizvodnju i montažu plastenika za velike proizvođače, nitko u kompaniji nije očekivao da će u koroni buknuti onaj dio posla kojim se bave tek usputno: mali, vrtni plastenici. Branko Đurinić, vlasnik kompanije u kojoj danas radi kao prokurist, kaže da su od početka pandemije dnevno bilježili i po 20-30 upita, a mjesečno bi ih prodali 30-tak.
– No, domaćinstva nisu nikada bila naši glavni kupci, niti je mali, vrtni plastenik naš glavni proizvod. Mi smo specijalizirani za izradu i montažu velikih plastenika, od 5.000 kvadrata naviše. Gotovo svi veći plastenici u Hrvatskoj proizašli su iz našeg pogona, a osim plastenika mi nudimo i kompletnu uslugu uspostavljanja hidroponske proizvodnje koja ne uključuje zemlju već inertne suprate, navodnjavanje, prihranu, automatiku i slično da bi konačan proizvod bio kvalitetan – ističe Đurinić koji je na čelu kompanije već 30 godina.
A kako je sve počelo, poprilično je nevjerojatna priča. Đurinić. 80-tih je godina radio za poduzeće Konstruktor iz Križevaca, odakle je i sam, a koje je dobilo posao izgradnje plastenika na otoku Visu za rasadnik palmi, najstariji rasadnik u Europi kojeg je osnovala ni više ni manje već Marija Terezija. Danas tog rasadnika više nema, ali to je bio važan projekt u to vrijeme za taj zatvoreni i nerazvijeni otok.
Kako je na tom projektu stekao dobre veze sa tvrtkom od koje je nabavljen plastenik, poduzeće ga je poslalo u Italiju u tu tvrtku na specijalizaciju ne samo kako bi stekao znanja o izradi plastenika. Mislio je kako će ostati godinu dana, no planovi su se vrlo brzo promijenili. Vlasnik kompanije ga je odlučio zadržati jer se pokazao kao vrlo dobar radnik, pa je odlučio život nastaviti u Italiji, u Veroni u koju je preselila cijela njegova obitelj.
– Nakon četiri godine sam toliko napredovao da sam postao preskup za svog poslodavca u Italiji, koji mi je rekao kako je i za njega, a posljedično i za mene bolje da sa znanjem i iskustvom koje sam tada imao, u toj zemlji otvorim svoju tvrtku, pa sam ga poslušao. I dalje sam radio za bivšeg poslodavca, ali i za druge klijente, pa sam više zarađivao i posao je dosta dobro krenuo – prisjeća se Đurinić.
Otvaranje tvrtke u toj zemlji u to vrijeme nije doživio kao nešto posebno teško i komplicirano, bivši poslodavac mu je uskočio s nešto novca za temeljni kapital, Branko je kupio i stan u kojem je registrirao tvrtku, a vrlo je brzo počeo raditi po cijeloj Italiji. Godišnje bi u to vrijeme autom prešao preko 150.000 kilometara uzduž Italije dok je obilazio gradilišta na kojima su nastajali njegovi plastenici. No, srce ga je vuklo kući, premda je u Hrvatskoj tad već buknuo rat. 1992. godine je odlučio tvrtku otvoriti i u Hrvatskoj.
– Ustvari, dogodilo se to da smo dobili jednog klijenta iz Hrvatske koji je čuo za naše plastenike i koji je od nas naručio svoj projekt, a kad sam to čuo odmah sam stupio u kontakt s tim klijentom, a čim je dogovorena montaža došao sam na lice mjesta i pomagao mu sve podići iz temelja. I tada sam shvatio da ako tu želim raditi, tu moram imati tvrtku, pa smo otvorili podružnicu, a i preselili smo se iz Italije natrag u Hrvatsku – prisjeća se Đurinić koji je otad putovao na relaciji Verona – Zagreb više puta tjedno.
Isprva posao u Hrvatskoj nije bio tako ozbiljan, pa je i dalje više i češće radio po Italiji, no s godinama je i domovini stekao reputaciju i određen broj zadovoljnih klijenata koji su mu dovodili nove poslove. Zahuktalo se pred prijelaz tisućljeća, pa su tada kupili i zemlju u Vrbovcu i odlučili pokrenuti ozbiljnu proizvodnju i u Lijepoj našoj. Tvrtku u Italiji nije gasio sve do 2013., kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, no to mu je tržište i danas vrlo, vrlo važno.
– Gis Impro danas radi dobar dio projekata u inozemstvu, naravno najvećim je dijelom to Italija jer smo tamo prisutni godinama, ali uspjeli smo se probiti i na tržište Francuske. S pojedinim partnerima izlazimo i na druga tržišta, ali na ta dva uglavnom idemo samostalno. Iskreno, mi bi svi u kompaniji bili sretni da više radimo u Hrvatskoj, no ovdje naprosto nema dovoljno projekata za nas, nema toliko proizvodnih poljoprivrednih projekata, barem ne u mjeri u kojoj bi mi htjeli – navodi Đurinić. Direktorica tvrtke Vesna Roščak kaže da ne želi da se stekne dojam da ne rade u Hrvatskoj, rade itekako, prošle su godine imali i jedan veliki projekt u Splitu za gradsku tvrtku Parkovi i nasadi.
– Svi plastenici zagrebačke Zrinjevac također su 'Made in Vrbovec'. Radili smo i za Parkove iz Varaždina, za Sveučilište u Dubrovniku, Hrvatske šume, Institut za poljoprivredu u Osijeku. Gotovo svi domaći privatni, veliki, poljoprivredni investitori i OPG-ovi imaju naše plastenike. Na području Hrvatske Gis Impro je u posljednjih nekoliko godina svojim najmodernijim plastenicima prekrio preko 20-tak hektara poljoprivrednih površina, no bilo bi dobro da ih je više, da je više i natječaja za proizvodnju voća i povrća, pogotovo sada u okolnostima u kojima se nalazimo i kada bi trebali raditi na vlastitoj samodostatnosti – rekla je Roščak.
Slaže se s tim i Đurinić, koji smatra da je kod nas poljoprivreda baš zapostavljena. Ne koriste se dovoljno sredstva iz EU fondova, nema dovoljno natječaja, a to ga posebno rastužuje kad vidi na kakvim projektima tvrtka radi u drugim zemljama i kakvu podršku institucija i države imaju strani poljoprivrednici koji naručuju plastenike iz Vrbovca. On smatra da bi, obzirom na iskustva sa poljoprivrednim investitorima u inozemstvu, domaće javne institucije trebale raditi više i bolje za takve investitore, a ne, kao što je sad slučaj, protiv njih. To je potkrijepio činjenicom da je Gis Impro radio na 20-tak projekata koji nikada nisu zaživjeli jer nisu dobili podršku institucija, kakva je u drugim zemljama uobičajena i vrlo normalna.
– Slovenija primjerice pomaže investitorima i slovenska agencija za poljoprivredu čini sve kako bi se investicije realizirale. Definitivno ih ne koči samo zato jer može i to slobodno napišite – istaknuo je Đurinić.
Više o ovom zanimljivom poduzetniku možete pročitati u aktualnom izdanju tjednika Lider, u tiskanoj i digitalnoj formi.