
Čak ni sveznajuća umjetna inteligencija nije dorasla izazovu kao što je odgovor na pitanje koliko vrijedi hrvatsko tržište parfumerijskih proizvoda. Istraživanjem vrijednosti maloprodaje parfema i osobne kozmetike, naime, ne bavi se nitko, a prodaju se putem pregršt različitih i prema NKD-u različito kategoriziranih kanala (od ‘ostale nespecijalizirane trgovine na malo‘ ili ‘trgovine na malo odjećom‘ do ‘salona za ljepotu‘); čini se, najmanje u NKD-ovoj djelatnosti koja nosi naziv ‘trgovina na malo kozmetičkim i toaletnim proizvodima‘, što najbolje opisuje tip trgovine koju uobičajeno nazivamo parfumerijom.
Prema Fininim podacima u toj djelatnosti, u Hrvatskoj postoji 98 mikrotvrtki, 11 malih, dvije srednje velike i jedna velika tvrtka. No ta je velika tvrtka dm – drogerie markt, za koju znamo da većinu svojih prihoda ne ostvaruje na osobnoj kozmetici i parfemima, već na svemu ostalome. U spomenutih 11 malih nekoliko je njih koje se zapravo bave samo veleprodajom. Većina mikrosubjekata vjerojatno se bavi samo uređivanjem noktiju, pa tako ostaju samo dvije srednje velike tvrtke: Douglas parfumerije i Stillmark Zagreb. S druge strane, u toj skupini tvrtki nedostaje Martimex, koji je registriran kao ‘nespecijalizirana trgovina na veliko‘ iako ta tvrtka ima i osam vlastitih parfumerija.
Iako nismo uspjeli ni izbliza utvrditi vrijednost hrvatskoga parfumerijskog tržišta s obzirom na to da (nepoznato) velik dio kolača pripada dm-u, Mülleru i Bipi, uspjeli smo barem detektirati odnos snaga između pravih parfumerija. Ukratko, najveći maloprodajni lanac (dvadesetak prodajnih mjesta) te najveći ostvareni prihod 2023. (blizu 29 milijuna eura) ima tvrtka Douglas parfumerije, koja je dio grupacije Douglas, najvećega europskog lanca ekskluzivnih kozmetičkih trgovina.
U Hrvatsku je ušao 2008. kupnjom 51 posto udjela u lancu parfumerija Iris, čiji je dotadašnji vlasnik bio poduzetnik Vladimir Babić. U tom je trenutku Iris raspolagao s 35 parfumerija diljem Hrvatske, po čemu je i tada bio najveći parfumerijski lanac u zemlji. Procjenjivalo se tada da Irisove parfumerije drže četrdesetak posto tržišnog udjela.
Kao i danas, u to vrijeme jedan od najvećih Irisovih, a zatim i Douglasovih konkurenata bio je Martimex premda je val otvaranja velikih trgovinskih centara tih godina u Hrvatsku privukao još nekoliko velikih stranih parfumerijskih lanaca. Najpoznatiji u to vrijeme u Hrvatskoj bio je talijanski lanac Limoni, koji je u relativno kratkom razdoblju, u godinama ekonomskog rasta u Hrvatskoj otvorio čak 22 trgovine.
Međutim, kad su došle krizne godine u kojima je potrošačka moć hrvatskih građana drastično pala, počeo je gomilati gubitke koji su ga 2014. odveli u stečaj. Iako sa samo dva prodajna mjesta u Zagrebu, tada je visoko kotirala i parfumerija Sephora, čiju je franšizu doveo grčki Marinopoulos. Sephora se u Zagrebu zadržala pet-šest godina, a onda se, otprilike kad i Limoni, povukla s našeg tržišta.
Nakon Douglasova ulaska u većinsko vlasništvo Irisa tvrtka je preimenovana u Iris Douglas. Dogovor je bio da će se brendovi Iris i Douglas voditi iz zajedničke kompanije, ali da će se razvijati samostalno, kako na hrvatskom tržištu tako i na tržištu jugoistočne Europe, na koje je Douglas pikirao. Paradoksalno, ali u vrijeme krize tvrtka Iris Douglas opstala je ne zahvaljujući velikom igraču kao što je Douglas, već je presudnu ulogu u tome odigrala mreža malih Irisovih prodavaonica, i to baš zato što su bile male.
Naime, svi strani parfumerijski lanci koji su u to vrijeme bili na hrvatskom tržištu utrpavali su se u sve velike šoping-centre, pa je gotovo u svakom od njih bilo pet-šest velikih parfumerija s golemom količinom skupo plaćene, a neprodane robe. U malim Irisovim parfumerijama zalihe su ipak bile znatno manje i ne toliko skupe, a novčani tok nešto povoljniji, iako ni njima poslovanje u takvim uvjetima nije bilo baš bajno.
Cijeli članak možete pročitati u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera