Energetski certifikatori: Gotovo 700 ljudi ovlašteno za davanje ocjena

Prema novim izmjenama i dopunama Zakona o gradnji izglasanima početkom prosinca u Hrvatskom saboru, sada će i fizičke osobe izdavati certifikate za energetski razred zgrada. Pomalo je, barem nas laike, iznenadio podatak da je za ova četiri mjeseca, prema popisu ovlaštenih certifikatora (stranice Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine), njih čak 651 registriran diljem Hrvatske. Dakle, tinta se nije ni ohladila na napisane izmjene i dopune Zakona o gradnji, a imamo ih toliko u Hrvatskoj. Neke od njih pitali smo kako se postaje glavni energetski certifikator i koji su mu zadaci, kako se dijele certifikati, koje se isplati imati da bi vaši stanovi, uredi, pogoni, apartmani… bili konkurentni.

Polaganje ispita

Tko može biti energetski certifikator, pitanje je. Ima raznih struka, to može biti bilo koji inženjer (arhitektura, graditeljstvo, strojarstvo i elektrotehnika) koji ima minimalno pet godina radnog staža. Tako nam objašnjava Davor Savić, ovlašteni glavni energetski certifikator iz Vinkovaca, a uvjeti i način stjecanja propisani su Pravilnikom o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju te Pravilnikom o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede građevina i energetsko certificiranje zgrada. Dakle, riječ je o ljudima koji imaju odgovarajuće tehničko obrazovanje, ali i koji pohađaju stručne izobrazbe. Savićev kolega iz tvrtke Minergy iz Novog Čiča pokraj Velike Gorice Josip Posavec nastavlja da ljudi takve struke ispit za glavnoga energetskog certifikatora polažu pred mjerodavnim tijelom, obično Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, nakon čega dobiju ovlast za obavljanje tog posla (naravno, podrazumijeva se da trebaju položiti ispit).

– Njegovi zadaci uključuju energetske preglede zgrada, analizu potrošnje energije, izradu energetskih certifikata te predlaganje mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti objekata. U kontekstu novih zakonskih izmjena glavni energetski certifikatori imat će dodatnu odgovornost u vođenju i nadzoru postupaka certificiranja – nabraja Posavec.

– Jasno je opisano tko smije i treba biti certifikator – ponovno se uključuje Savić – od razine obrazovanja, ali i područja rada.

No upozorava na potencijalni problem jer podzakonskim je propisima zaista definirano tko može biti certifikator, ali i prilično široko, pa certifikator može biti svaka fizička osoba sa završenim fakultetom i pet godina staža, ali bez stvarnog iskustva u građevinskom sektoru.

Uvođenje reda i hijerarhije

Savić podsjeća da su certifikatori uvijek bili fizičke osobe, a tvrtke su mogle dobiti ovlast samo ako tu fizičku osobu certifikatora zaposle na puno radno vrijeme. Zašto su sada zakonom određene fizičke osobe kao glavni certifikatori, pitamo, a taj Vinkovčanin odgovara da je uvijek postojao problem nečasnih radnji i stoga je autorima Zakona predloženo da to rade isključivo fizičke osobe. Novim izmjenama i dopunama Zakona o gradnji sada je uvedena zapravo hijerarhija jer je glavni certifikator nositelj. Savić to smatra prihvatljivim jer je iskustvo pokazalo da postoje područja koja građevinska ili arhitektonska struka ne mogu pokrivati (primjerice strojarska ili elektroenergetska postrojenja) i tu je nastajao velik problem s obzirom na to da su investitori radije angažirali građevince i arhitekte nego npr. strojare. Sada glavni certifikator postaje osoba čiji sustavi prevladavaju.

–​ Certifikator kao osoba tehnički je savjetnik za potrebe analize stanja građevine. Predloženim mjerama energetske učinkovitosti zapravo daje smjernice i postavlja projektni zadatak za projektante i izvođače. Na projektantima je dalje da uobliče projektni zadatak u dogovoru s investitorom, predlože tehničko rješenje, educiraju investitora kako bi se najbolje koristio sustavom i, najvažnije, izračunaju razdoblje povrata investicije s obzirom na predložene uštede – objašnjava Savić.

Dakle, uvođenjem glavnoga energetskog certifikatora, barem tako misle pisci izmjena i dopuna Zakona, trebale bi se suzbiti nečasne radnje, a glavni certifikator na nekom projektu postat će onaj čiji sustavi prevladavaju. No zanimalo nas je koliko će novo zakonsko rješenje unaprijediti sustav energetskog certificiranja. Posavec veli da ono donosi veću odgovornost i profesionalizaciju sustava jer fizičke osobe kao certifikatori izravno odgovaraju za svoj rad.

– Tako se smanjuje mogućnost nepravilnosti i osigurava kvaliteta izdanih certifikata. Omogućuje se i veća transparentnost i lakša kontrola rada certifikatora, što će pozitivno utjecati na cijeli sustav energetskog certificiranja u Hrvatskoj. Očekuje se da će taj model potaknuti veći broj stručnjaka da se uključe u certificiranje, pa bi usluga mogla postati dostupnija i konkurentnija, a proces učinkovitiji – smatra Posavec.

Razlike između kontinenta i primorja

A koje bi energetske certifikate naši sugovornici predložili? Savić nas najprije ispravlja i kaže da ne postoje različite vrste certifikata – postoje ocjene stanja i razred koji se nakon izrade certifikata i izvješća dobije. Drugim riječima, kad certifikator ispita stanje objekta, on s izdanim certifikatom zapravo opisuje to stanje i daje ocjene i prijedloge – gdje se i što može napraviti. Nakon te ocjene i prijedloga investitor treba konzultirati projektante, s kojima će na kraju utvrditi hoće li se ili neće poduzeti dalje mjere. Ako su projektant i certifikator ista osoba, što su komore arhitekata i građevinarstva predlagale, ali nije prihvaćeno, tada je lakše, ističe Savić. Naime, dodaje: – Projektanti pristupaju izradi projekata, predlažu rješenja i nakon analize i konzultacija s investitorom odlučuje se koja se razina troška može očekivati te, u skladu s planiranim uštedama, koje bi bilo razdoblje povrata investicije.

Savić navodi da ne postoji univerzalno pravilo jer zbog klimatskih uvjeta jedna pravila vrijede za kontinentalnu, a druga za primorsku Hrvatsku, s obzirom na to da su ulazni parametri i pristup gradnji različiti. Uglavnom se to svodi na prijedloge za projektiranje i ugradnju novije i učinkovitije stolarije i zaštite od insolacije, projektiranje i ugradnju debljine i ugradnju ovojnice građevine, termotehničkih sustava (dizalice topline različitog tipa i modela). Osim toga, predlaže se projektiranje i ugradnja učinkovitog sustava potrošnje tople vode (solarna termika, dizalice topline i sl.), sustava rasvjete (LED i sl.), kao i fotonaponskih sustava ovisno o insolaciji, ali i potrebama građevine i korisnika.

Posavec osim obvezne predlaže i dodatne potvrde koje povećavaju energetsku učinkovitost i održivost objekata. Jedna od tih dodatnih je LEED (Leadership in Energy and Environmental Design) – jedan od najpoznatijih certifikata za zelenu gradnju, koji obuhvaća uštede energije, vode i smanjenje ugljikova otiska. Zatim tu je BREEAM (Building Research Establishment Environmental Assessment Method), koji ocjenjuje održivost zgrada kroz različite kategorije poput potrošnje energije, vode i materijala. ISO 50001 certifikat je za sustav upravljanja energijom, posebno koristan za industrijske pogone i velike poslovne komplekse, a pasivne kuće (Passive House Standard) standard su za gradnju objekata koji troše minimalnu količinu energije za grijanje i hlađenje.

– Ti certifikati ne samo da poboljšavaju energetsku učinkovitost već i povećavaju tržišnu vrijednost nekretnina te pridonose održivosti i smanjenju troškova – napominje Posavec.

Naravno, kao i u svakim zakonskim promjenama, vrijeme će pokazati jesu li pogođene. Naši sugovornici uglavnom nisu imali primjedbi, štoviše, neke su promjene dobrodošle, osim u dijelu da bi trebalo postrožiti kriterij iskustva, odnosno da se ne dogodi da se neki formalno iskusan, a stvarno neiskusan kandidat ovlasti kao glavni energetski certifikator.