Prema nedavno objavljenom ‘Izvješću o stanju energetske unije za 2024.‘, u prvih šest mjeseci ove godine polovica električne energije u Europskoj uniji proizvedena je iz obnovljivih izvora. Vjetroenergija je nadmašila plin i postala drugi najveći izvor električne energije u Europskoj uniji, iza nuklearne, a valja naglasiti i da se udio ruskog plina u uvozu u EU smanjio s 45 posto u 2021. na 18 posto do lipnja 2024., a uvoz od pouzdanih partnera kao što su Norveška i SAD povećao. Osim toga, od kolovoza 2022. do svibnja 2024. smanjena je potražnja za plinom za 138 milijardi kubičnih metara, a s posebnim se zanimanjem sada prate informacije o skladištenju plina. Pa tako u izvještaju stoji da je EU već 19. kolovoza 2024. postigao svoj cilj skladištenja plina za zimu od 90 posto, znatno prije roka od 1. studenoga. Sve su to dobre informacije za građane EU-a, ali slaba je to utjeha za hrvatske potrošače jer se očekuje rast cijena energenata za industriju zato što Vlada ukida subvencije, a znamo da iza toga dolazi novi rast cijena.
Dobra i loša strana
Hrvatska u kontekstu europske energetske unije može samo žaliti što nema više energije iz obnovljivih izvora, a s druge strane možemo biti sretni jer smo se prije rata u Ukrajini kladili na LNG pa danas imamo svoj terminal na koji dolazi ukapljeni plin iz zemalja koje nisu naši i ukrajinski neprijatelji, a nešto i transportiramo dalje pa i naša ekonomija dobije neke mrvice. U kontekstu plina, pomaže i što nemamo većih industrijskih postrojenja, zbog čega je potrošnja u granicama podnošljivosti. Zanimljiv je podatak da imamo i sve više koncesija za geotermalne projekte, a pojedini koncesionari već su u dubinama gdje buše našli dobre izvore. No zasigurno bismo trebali biti uspješniji u energiji iz obnovljivih izvora, a tu, budimo iskreni, nemamo podatke kojima bismo se mogli pohvaliti. Ocjena je tek prolazna, i to zbog, što već i vrapci na granama znaju, 50-ak i više godina starih hidrocentrala. Energija iz hidrocentrala je ‘zelena‘! Kad su novi projekti u pitanju, doslovno stojimo, jer premda investitora ima, projekti ne dobivaju zeleno svjetlo, a hrvatski potrošači u toj priči izvlače deblji kraj.
Poluprazno ili polupuno
A taj se ‘kraj‘ tumači na različite načine. Jedan od načina tumačenja ima Ministarstvo gospodarstva i odživog razvoja, resor koji je nakon parlamentarnih izbora sada u rukama koalicijskog partnera vlade Andreja Plenkovića, Domovinskog pokreta, a na čelu mu je Ante Šušnjar, inače odvjetnik. Za Ministarstvo situacija na hrvatskom tržištu je, pjesnički rečeno, više nalik na čašu koja je polupuna nego poluprazna, planova je pregršt, a jedan od njih je i donošenje nove verzije Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP), koji je, poručuju, u završnoj fazi donošenja te se vrlo brzo očekuje početak javne rasprave o tom dokumentu.
– Cijena električne energije za industriju u Hrvatskoj u odnosu na druge EU zemlje je među višima, jednako kao što je i naknada za obnovljive izvore među najvišima u Europskoj uniji. Sve to negativno utječe na konkurentnost hrvatske industrije – poručili su iz Ministarstva te naveli da će nakon usvajanja drugog NECP-a Operator distribucijskog sustava (HEP ODS) pristupiti izradi desetogodišnjeg plana razvoja koji će podnijeti HERA-i na odobrenje i usvajanje. Tek tada će se, naglašavaju, točnije znati dinamika potrebnih ulaganja u distribucijsku mrežu, a u skladu s postavljenim ciljevima. Drugim riječima, kreće se u investicije, ali kakve tek se treba iskristalizirati.
Omjer ponude i potražnje
Na upit koje su konkretne mjere koje Hrvatska poduzima da bi smanjila ovisnost o fosilnim gorivima, to više što su određeni projekti iz sfere OIE-a blokirani jer se već dulje ne može utvrditi cijena priključenja, u Ministarstvu odgovaraju da provode brojne projekte potpore koji potiču energetsku tranziciju.
– Napominjemo da se energetska tranzicija mora gledati kako na strani ponude tako i na strani potražnje za električnom energijom. Na strani ponude osiguravaju se potrebni uvjeti za ulaganje u obnovljive izvore energije kao i ciljano poticanje određenih oblika. Ove je godine velik rast kapaciteta za proizvodnju električne energije iz Sunca, bilo zahvaljujući različitim programima i natječajima HROTE-a bilo gradnjom kapaciteta za samoopskrbu u kućanstvima sufinanciranih sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost – rekli su Ministarstvu, u kojem vide i mnoge prilike u reformiranome modelu tržišta električne energije u EU-u, jer prema njihovu mišljenju takav model potiče razvoj tržišta i posebice aktivnije sudjelovanje na tržištu samih potrošača, ali i proizvođača, što je potrebno u što skorije vrijeme prenijeti i u naše zakonodavstvo.
Stižu fleksibilni ugovori
U tom smislu bit će i novosti, a posebno navode fleksibilne ugovore.
– Regulator ili drugo mjerodavno tijelo izrađuje okvir za operatore prijenosnih sustava i operatore distribucijskih sustava kako bi se ponudila mogućnost uspostave fleksibilnih ugovora o priključenju na područjima na kojima je mrežni kapacitet za nove priključke ograničen ili ga uopće nema – poručuju u Šušnjarovu resoru i dodaju da će prema tim ugovorima opskrbljivači moći nuditi i ugovore o opskrbi električnom energijom s obveznim trajanjem i fiksnim cijenama kao i ugovore s dinamičnim određivanjem cijene električne energije. U tom slučaju krajnji kupci koji imaju ugrađeno pametno brojilo mogu zatražiti sklapanje ugovora s dinamičnim određivanjem cijene električne energije i svi krajnji kupci mogu zatražiti sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom s obveznim trajanjem i fiksnim cijenama u trajanju od najmanje godine dana s najmanje jednim opskrbljivačem i sa svakim opskrbljivačem koji ima više od dvjesto tisuća krajnjih kupaca.
Samo što nije
Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) jedna je od najodgovornijih institucija za to što projekti stoje, jer odobrava dozvole, navodno je u pitanju bio zastoj dok se ne imenuje vodstvo, no slaba je to utjeha za one koji čekaju odobrenja. Na Liderov konkretan upit zašto su investitori blokirani iz HERA-e odgovaraju ignorirajući pravo pitanje. Pa tako navode da je prema podacima Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS) u Republici Hrvatskoj u srpnju 2024. na prijenosnu mrežu bilo priključeno 824,85 MW priključne snage svih vjetroelektrana koje su redovitom pogonu, plus 332 MW novih vjetroelektrana u probnom pogonu. Dakle, ukupna priključna snaga svih projekata vjetroelektrana u srpnju 2024. iznosila je 1156,85 MW.
– Na temelju zaprimljenih podataka od HOPS-a, trenutačno više od 1000 MW projekata (većinom sunčane elektrane i vjetroelektrane) ima ugovor o priključenju na prijenosnu mrežu. Dakle, može se očekivati da će u vrlo kratkom razdoblju na prijenosnu mrežu biti priključeno više od 2156 MW priključne snage iz obnovljivih izvora energije, koji ne obuhvaćaju postojeće hidroelektrane. Osim toga, prema ‘Godišnjem izvješću HERA-e za 2023.‘ broj proizvodnih postrojenja priključenih na distribucijsku mrežu (distribuiranih izvora) više se nego udvostručio u 2023. u odnosu na 2022. godinu, i to gotovo isključivo zbog priključenja sunčanih elektrana. Jednako tako, povećana je ukupna priključna snaga distribuiranih izvora, a koja je na kraju 2023. iznosila 842 MW, odnosno 244 MW više u odnosu na 2022. godinu, što je povećanje od 41 posto – istaknuli su u HERA-i.
Brojevi uspjeha
Nadalje, ta institucija u svom odgovoru navodi da je od kolovoza 2022. do kolovoza 2024. priključna snaga distribuiranih izvora povećana 2,4 puta te je priključna snaga u kolovozu 2024. iznosila gotovo 1,1 GW, prosječni mjesečni porast instalirane snage proizvodnih postrojenja na distribucijskoj mreži iznosi 31 MW u prvih sedam mjeseci 2024.
– Osim toga, prema podacima dostupnima HERA-i, u procesu priključena novih proizvodnih jedinica izrađivači elaborata optimalnoga tehničkog rješenja priključenja (EOTRP-ova) zatražili su podatke za oko 2200 MW novih sunčanih elektrana i 349 MW novih vjetroelektrana. Ako se tome pridoda i 1600 MW novih sunčanih elektrana na distribucijskoj mreži, u postupku priključenja je oko 3800 MW novih sunčanih elektrana na prijenosu i distribuciji. Na temelju svega prethodno navedenoga, ipak se može uočiti da Republika Hrvatska uspješno ostvaruje svoje ciljeve u razvoju projekata OIE-a, a sve sukladno ciljevima zacrtanima u NECP-u – poručili su iz HERA-e.
U vezi s cijenom priključenja novih proizvodnih postrojenja iz obnovljivih izvora energije na mrežu, odgovaraju da HERA tek donosi okvir za izračun naknade za priključenje, koji je definiran putem metodologije za priključenje te jediničnih cijena za priključenje, a cijena priključenja svakoga pojedinačnog projekta je različita.
Nedefinirana cijena priključenja
S druge strane, hrvatsko gospodarstvo i dalje pokazuje interes, pa i potrebu, poručila je Marija Šćulac, direktorica HGK-ova Sektora za industriju i održivi razvoj, za daljnjim povećanjem udjela obnovljivih izvora energije, ali i navodi ono ključno: da glavni izazovi leže u zakonodavnom okviru.
– Iako su skromni pomaci u regulaciji postignuti, još nisu dovoljni da bi gospodarstvo u cijelosti iskoristilo svoj potencijal u tom sektoru. Pozitivan primjer je, primjerice, nedavno objavljeno javno savjetovanje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije o ‘Akcijskom planu jačanja učinkovitosti u postupcima procjene utjecaja na okoliš‘. Nedavno je objavljeno i javno savjetovanje Ministarstva gospodarstva te su najavljene zakonodavne izmjene za 2025. godinu gdje su najavljene izmjene i dopune Zakona o OIE-u. Navedene izmjene uključuju transpoziciju Direktive (EU) 2023/2413 o promicanju energije iz obnovljivih izvora i Uredbe (EU) 2019/942 koja je usmjerena na poboljšanje dizajna tržišta električne energije u EU-u. Dok najavljene izmjene zakonodavstva predstavljaju pozitivan korak, uspjeh tih promjena ovisit će o brzom i učinkovitom pojednostavnjivanju administrativnih postupaka – navela je Šćulac, koja naglašava da se investitori, koji su ključni za rast obnovljivih izvora energije, suočavaju s mnogim zaprekama.
Nepostojanje definirane cijene priključenja predstavlja veliku prepreku za investitore, koji su tako ostavljeni bez ključnog podatka potrebnog za financijsko planiranje svojih projekata.
– Ta neizvjesnost otežava donošenje investicijskih odluka, usporava razvoj novih kapaciteta te povećava rizik za sve sudionike na tržištu, a nedavne opomene Europske komisije jasno upućuju na hitnu potrebu unapređenja sustava odobravanja projekata – zaključila je Šćulac.