Zahvaljujući pandemiji procvao trend ‘slow travela‘

Otkako je počela pandemija, a stvar se nastavila s potresima, pa i ratom u Ukrajini, ljudi diljem svijeta pokušavaju pronaći svoje novo mjesto pod suncem. Negativne okolnosti, strah za budućnosti i najmilije rasvijetlili su što je doista bitno u životu pa se pokušavaju riješiti viškova, stvoriti realnost u skladu s novootkrivenim prioritetima. Proces je to koji, dakako, traje, ali i utječe na sve aspekte života pa tako i način na koji se provodi slobodno vrijeme. Mediji specijalizirani za industriju putovanja u posljednje vrijeme spominju novi trend: slow travel ili, u slobodnom prijevodu, usporena putovanja, koja su u potpunom skladu s promjenama unutarnjeg svijeta potrošača. Prije su putnici bez obzira na generaciju željeli posjetiti što više mjesta, što prije ispuniti svoju bucket-listu ili popis 'tisuću mjesta koja morate vidjeti prije nego što umrete'. Sad odabiru sporiju alternativu. Prema procjenama, tržište slow travela raste stopom od 10 posto i sve više turističkih brendova uvrštava tu sintagmu u svoju komunikaciju i ponudu.

Održivost i 'self-care'

Kako opisuje stručna stranica Hospitality Insights, slow travel definira se kao putovanje tijekom kojeg se naglasak stavlja na dublje povezivanje s lokalcima, njihovom kulturom, gastronomijom ili umjetnošću. Putnici lokacije posjećuju s idejom da njihov posjet bude edukativan, ali i emotivan te da ostavi pozitivan trag na njihove živote, lokalnu zajednicu, ali i okoliš. Taj trend ili, bolje reći, pokret naslanja se na ideju slow fooda, sintagmu koju je skrojio Carlo Petrini s lokalnim, talijanskim aktivistima početkom osamdesetih. Oni su se, naime, pobunili protiv otvaranja restorana McDonald's nadomak Španjolskih stuba u Rimu kako bi obranili lokalnu talijansku tradiciju. S vremenom pokret slow food prerastao je u slow travel jer integrira i ostale segmente života (i putovanja), a ne samo gastronomiju, i naglasak stavlja na održivost i popularni self-care.

Umjesto da se zadovoljavaju konzumerističke potrebe potrošača, slow travel odgovara na potrebu za osobnijim iskustvima i ispunjenim trenucima. Ili, kako je to opisao Journal of Travel Research, spori turizam podrazumijeva manju mobilnost putnika i uzimanje vremena za istraživanje lokalne povijesti i kulture. Pritom je glavni cilj putnika opustiti se, provesti vrijeme u samospoznaji, promotriti svoj unutarnji svijet, pobjeći od stresne svakodnevice, angažirati se i otkrivati nove stvari. Upravo su zbog toga počele rasti posjeti neistraženim, nerazvikanim lokacijama ili zemljama poput Butana, Azerbajdžana ili Nepala. Kako je nedavno zapisao marketinški magazin The Drum, brendovi koji posluju u putničkoj industriji te stoje na raspolaganju znatiželjnicima s kovčegom trend 'usporenih putovanja' trebali bi doživljavati ne kao jednu od novosti u industriju, već kao promjenu mentalnog sklopa potrošača. No to, tvrde, neće biti jednostavno.

Slogani ne 'pale'

Naime, trenutačna ponuda putovanja reklamira se primamljivim fotografijama svjetskih destinacija. Tu su duge pješčane plaže, tirkizno more, dramatični zalasci ili pak destinacijski biseri – vizure, umjetnička djela ili povijesne građevine koje svi prepoznaju na prvi pogled. I premda je te fotografije lijepo vidjeti te pristojno ilustriraju određenu destinaciju, kod putnika ne izazivaju dovoljno jaku emotivnu reakciju. Oni se više ne poistovjećuju s tim prizorima niti im oni otkrivaju kakvo je stvarno putničko iskustvo. Slogani kojima se reklamiraju određene destinacije, tvrdi The Drum, čine istu pogrešku. Oni su informativni i lijepo opišu odredište, ali im nedostaje topline, pa i istine. Potrošači zato pretražuju putničke blogove, članke i sadržaje u kojima ljudi koji su doista bili na nekoj destinaciji govore o svojim iskustvima; navode na koji su način uronili u novi, dotad nepoznati svijet nove destinacije, kakva im je kuhinja, kakvi su im običaji. Većini putovanja, ali i komunikaciji većine brendova koji posluju u biznisu, nedostaje svrhe, dublja poruka i to se, želi li se uspješno poslovati i ugoditi putnicima, mora promijeniti. Slow putovanja su primamljiva i toliko uspješna jer nude (i prodaju) iskustvo, a iskustvo nisu zgrade i lokacije, pogled s balkona ili dobra fotka za Instagram. Ona ne tretiraju potrošače kao turiste, već kao putnike, istraživače i entuzijaste, što se sjajno uklapa u sve češću potragu ili potrebu za življenjem smislena, ispunjena života.

Ponuda 'novih iskustava'

Turistički i brendovi koji posluju u industriji putovanja tom se novom mentalnom sklopu mogu prilagoditi tako da putnicima pomognu na njihovom putu samoostvarenja. Tako, primjerice, hoteli i ugostiteljski brendovi mogu u svoju ponudu uvrstiti lokalnu ponudu sa sezonskim namirnicama te u edukativnim programima (ili tijekom serviranja jela) predstaviti gastronomske običaje određene destinacije. Wellness i spa centrima (unutar hotelskoga kompleksa ili neovisnima) preporučuje se da ugode želji putnika za mirom i bijegom, ali i novim iskustvima tako što će im ponuditi usluge usklađene s prirodnim ciklusima i/ili lokalnom tradicijom.

Suvremeni putnici vole učiti i savladavati nove vještine, tako da će gosti biti zainteresirani za usluge koje im pomažu da prošire svoje znanje i razumijevanje lokalne sredine. Za tečajevima kuhanja, tradicionalnih plesova ili lokalnih običaja u kojima sudjeluju lokalci posljednjih godina posebno raste potražnja. Kao mlađi brat slow travela pojavila su se i off-grid putovanja na udaljena odredišta ili lokacije u kojima putnik može potpuno osjetiti prirodu i mir te se zahvaljujući tehnologiji odmarati bez straha od pretjerane izolacije. I, na kraju, kako savjetuje Hospitality Insights, ture u kojima se vodi računa o ekologiji (sudjelovanje u ekološkim aktivnostima ili pak obilasci biciklima) posebno su drage suvremenim putnicima koji, osim što žele uvesti mir u vlastiti život, žele učiniti dobro za cijeli planet: maksimirati iskustvo i minimizirati utjecaj na okoliš.