piše: Marko Porobija
[caption id="attachment_382909" align="alignright" width="231"] Marko Porobija, Odvjetničko društvo Porobija & Špoljarić[/caption]
Petak? A može li ikako sutra? Danas je tek utorak i nama se žuri. Pa samo trebate brzinski pregledati ugovor, zašto vam treba toliko vremena? Koliko to košta?! Možete li smanjiti taj iznos? Čini nam se zaista skupo za obično čitanje ugovora. Zar toliko? Ništa, javit ćemo vam se…‘ Ovo su sve češći komentari klijenata na odgovore odvjetnika na dva jednostavna pitanja: ‘Do kada nam možete pregledati ovaj ugovor?‘ i ‘Koliko će nas stajati pregled ugovora?‘
Razlozi za trajanje posla i njegovu cijenu u pravilu su opravdani. Odvjetnici kao pravni savjetnici gotovo nemaju pravo pogriješiti. Odgovornost je golema, osobito u poslovnim transakcijama. Svaki propust može klijentu nanijeti veliku štetu i gubitak nenadoknadivog vremena na ispravljanje pogreške. Jedan od eklatantnih primjera koliko je svaki detalj ključan nedavni je slučaj u kojem je Santos Oil izgubio spor od 55 milijuna eura zbog tri riječi koje su nedostajale u jednome pravnom dokumentu!
Upravo se zato najkvalitetniji pravni savjeti vrlo skupo naplaćuju jer vrhunski odvjetnici svojim ugledom jamče da je mogućnost pogreške u njihovu radu svedena na statistički minimum. To ne znači da se pogreške ne događaju i da nije moguće da se taj posao obavi brže, efikasnije i (što je vrlo često najvažnije) jeftinije – a da se pritom ne izgubi ništa od kvalitete zajamčene reputacijom odabranoga pravnog savjetnika. Kako?
U posljednje tri godine na svjetskom su se tržištu pojavila mnoga rješenja utemeljena na sustavima umjetne inteligencije koja olakšavaju ‘manualni‘ rad pravnika, a u nekim ga poslovima i potpuno zamjenjuju. Ovisno o pružatelju usluga ta rješenja analiziraju dokumentaciju iz sudskih spisa, predviđaju ishode sporova uz kvantificiranje mogućnosti uspjeha, obavljaju većinu poslova u dubinskim snimanjima, analiziraju ugovore, prate provedbu ugovora tijekom njihova vijeka, pa čak i pomažu u zaštiti intelektualnog vlasništva. Sva ta rješenja i sustavi opisuju se zajedničkim nazivom – ‘legal tech‘.
Iako na prvu zvuči kontraintuitivno, primjenom sustava umjetne inteligencije pravnička struka može se polako vratiti svojim humanističkim korijenima i, u ovo doba u kojemu je gotovo nemoguće naći vremena za kvalitetnu međuljudsku komunikaciju, ponovno staviti klijenta na prvo mjesto. S obzirom na to da umjetna inteligencija omogućava kvalitetnu obradu mnogo veće količine informacija u kratkom vremenu, odvjetnici (i drugi pravnici) na temelju rezultata moći će dati mnogo precizniji pravni savjet te se posvetiti razgovoru s klijentom i zajedničkom nalaženju najboljeg rješenja.
Na primjer, već se sada s pomoću nekih alata može (upotrebom prediktivne tehnologije utemeljene na analizi stotina sudskih presuda pojedinog suda, pa čak i točno određenih sudaca) mnogo preciznije procijeniti ishod potencijalnog spora i klijente uputiti da izbjegnu potencijalno velike dodatne troškove (npr. upućivanjem u pregovore ili medijaciju umjesto u parnicu).
Najveće svjetske odvjetničke kuće u posljednjih nekoliko godina velikom brzinom (velikom za taj iznimno konzervativni sektor) u poslovanje uvode ‘legal tech‘ rješenja koja im pomažu da budu još brže, efikasnije, profitabilnije i tako steknu dodatnu prednost pred nemilosrdnom konkurencijom. Kira, Luminance, LexisNexis i LegalSifter neke su od brzorastućih kompanija koje se bave izradom AI rješenja za pravnike i koje pametnim uslugama opslužuju odvjetničke kuće i poslovne sustave diljem svijeta.
A kakva je situacija u Hrvatskoj? Je li većina tih rješenja i nadalje nešto što se ‘događa drugima‘ ili ipak nije?
Od početka 2019. u Hrvatskoj se razvija ‘lokalna‘ verzija LegalSiftera, alata koji s pomoću umjetne inteligencije analizira ugovore, a koja bi svjetlo dana trebala ugledati tijekom sljedećih mjeseci. Glavna je prednost tog sustava što ne ovisi o tome koje se pravo primjenjuje i odakle stranke dolaze. Nije nužno ni da se upotrebljavaju unaprijed određene rečenice da bi sustav prepoznao neki pravni koncept jer je on na temelju tisuća i tisuća primjera već naučio (a i dalje uči) bezbroj oblika određenih pravnih formulacija, toliko da može prepoznati sadržaj nekoga pravnog standarda čak i ako je on skriven negdje u velikoj količini drugog teksta. I tako, umjesto da se vrijeme za analizu ugovora mjeri u satima i danima, taj sustav to radi u sekundama i minutama.
LegalSifter će kao sustav u Hrvatskoj biti zastupljen zahvaljujući ‘Porobiji & Špoljarić d.o.o.‘, odvjetničkom društvu koje je LegalSifterov partner za Hrvatsku, ali i za cijelu regiju SEE, i koje je, prepoznajući stvarne potrebe klijenata, shvatilo važnost ciljane upotrebe umjetne inteligencije. Razlog zbog kojega se za tu verziju navodi da je lokalna jest taj što, iako je tehnologija zaista iznimna, za sada radi na ugovorima koji su pisani na engleskom jeziku. Kad se uzme u obzir da se više od sedamdeset posto svjetske trgovine obavlja na tom jeziku i da je on ‘lingua franca‘ najvećih svjetskih gospodarstava (SAD, EU/EEA, Kanada, Australija, Indija itd.), tada ni to ograničenje nije ono što u ovom trenutku priječi djelotovrnu upotrebu takvih sustava u Hrvatskoj.
Naime, da bi se tako ozbiljan sustav uistinu lokalizirao toliko da jednako kvalitetno pruža usluge i na hrvatskom jeziku, treba razviti vrhunski sustav NLP-a posebno namijenjen upravo analizi hrvatskoga pisanog teksta. To je izazov koji će prije ili poslije biti prihvaćen. Čim netko uspije razviti takav sustav, vrlo će vjerojatno svi sudionici na tržištu od toga imati veliku korist. Može se vjerovati da će se to dogoditi mnogo brže nego što većina uopće može zamisliti, a na svima nama ostaje da i dalje istražujemo i da korištenjem prednosti umjetne inteligencije te njezinom primjenom otvorimo prostore koji će neosporno utjecati na kvalitetu usluge u cijelosti.