Kada jedinični trošak rada raste brže u odnosu na vanjskotrgovinske partnere, pogoni se inflacija te gubi cjenovna konkurentnost u međunarodnoj razmjeni
Prosječna nominalna bruto plaća za prosinac (isplaćena u siječnju) rasla je 15,9 posto na godišnjoj razini, a iznosila je 1877 eura. Pritom je tijekom četvrtog kvartala 2024. godine realni rast primanja ostao visok na razini od 12 posto, a u drugoj polovini godine je ubrzan na 12,2 posto s 11,6 posto u prvoj polovini godine. Manji pad bruto plaće od 1,2 posto na mjesečnoj razini uvelike je posljedica anomalije s obzirom na to da se u prosincu isplaćuju bonusi i nagrade.
Prosječna neto plaća rasla je 14,3 posto godišnje i iznosila je 1361 euro, također uz ubrzanje realnog rasta na 11,9 posto u drugom polugodištu nakon 11,4 posto u prvom polugodištu 2024. Snažan realni rast primanja prvenstveno je posljedica nekoliko uzastopnih izrazito velikodušnih poboljšanja kolektivnih ugovora u javnom sektoru, koja podižu godišnju stopu rasta plaća i u ovoj godini, kao i manjka radne snage, posebno u graditeljstvu te deficitarnim uslužnim sektorima te pada opće inflacije.
Nominalni rast plaća u Hrvatskoj u 2024. godini od 15 posto je tri puta viši u odnosu na prosjek euro područja od oko 5 posto, a i realni rast plaća (11,7 posto) višestruko premašuje očekivanih 2,7 posto u euro području u prošloj godini.
Rast jediničnog troška rada pogoni inflaciju
Druga strana medalje je da je hrvatska ekonomija na horizontu od godine dana ostvarila gotovo dva i pol puta snažniji rast jediničnog troška rada od 13,9 posto u odnosu na prosjek EU (5,8 posto) te iznad prosjeka CEE regije (10,8 posto). Kada jedinični trošak rada raste brže u odnosu na vanjskotrgovinske partnere, pogoni se inflacija te gubi cjenovna konkurentnost u međunarodnoj razmjeni.
Naime, prema većini dugoročnih mjerenja, elastičnost kretanja izvoza na promjene jediničnog troška rada varira između -0,5 i -1,5 u većini razvijenih ekonomija. To znači da rast jediničnog troška rada od, primjerice, 10 posto može smanjiti potencijalnu stopu rasta izvoza između 5 posto i 15 posto, ovisno o osjetljivosti izvoza u pojedinoj godini te naročito ako nije praćen odgovarajućim povećanjem produktivnosti.
I dalje relativno visok rast plaća ostaje u fokusu Europske središnje banke (ESB) kao limitirajući faktor u pogledu spuštanja inflacije na ciljanu razinu od oko 2 posto te poziva na smanjenje referentnih kamatnih stopa u svjetlu nadolazeće recesije u europodručju. Naravno, povećane troškove rada europska poduzeća bi u situaciji smanjene agregatne potražnje lako mogla apsorbirati kroz niže profitne marže. Međutim, pod-indeksi menadžera nabave za euro područje ponovo pokazuju povećanu sklonost tvrtki u podizanju cijena - kako za pružatelje usluga tako i za industrijske tvrtke, što vrlo životno pokazuje što nam potencijalno nosi brži rast plaća u odnosu na zbroj ciljane inflacije (oko 2 posto) te očekivanog rasta produktivnosti u euro području od jedva 1 posto.
Bez reformi rast plaća u javnom sektoru neće osigurati smirivanje inflacije
U 2025. Hrvatska udruga poslodavaca očekuje povećanje prosječnih bruto plaća od oko 8 posto, što upućuje na realno povećanje od oko 5 posto i prema tom kriteriju Hrvatska i dalje prednjači u CEE regiji te na razini EU. Dodaju li se neoporeziva primanja te primitke u naravi, HUP očekuje porast ukupnih primanja zaposlenih od oko 10 posto nakon što su primanja tijekom prošle godine skočila gotovo 12 posto.
Glavni razlozi su eksplozija mase plaća u državnom proračunu od čak 58 posto neravnomjerno raspoređenih u posljednje dvije godine, a tek treba vidjeti povišice na razini lokalne države pred izbore u svibnju, kao i snažno povećanje minimalne plaće (+15,5 posto prema 5,9 posto u EU) koje je znatno iznad očekivane stope rasta kolektivno-ugovorenih plaća u euro području od oko 4,5 posto.
Zanimljivo je primijetiti kako napetost na tržištu rada postepeno jenjava s obzirom na smanjenje udjela menadžera u industriji, uslugama te u graditeljstvu koji ‘krive’ manjak radne snage kao jedno od glavnih ograničenja poslovanju (9 posto, 25 posto, 51 posto prema 12 posto, 37 posto te 60 posto prije otprilike godinu dana), što ublažava pritiske na rast plaća u privatnom sektoru.
Bez reformi državne administracije, snažniji rast plaća u javnom sektoru u odnosu na privatni sektor zasigurno neće imati pozitivan efekt na smirivanje inflacije. Iako su i članice HUP-a lani u prosjeku podigle primanja zaposlenih znatno iznad inflacije, velika je razlika kad to radi privatni sektor na temelju produktivnosti i rezultata i kad u trošak rada bez posebnih kriterija intervenira velika država (oko 50 posto BDP-a) i šalje signale u pogledu kretanja troška rada u ostatku ekonomije.
Snažan realni rast plaća uz ubrzanu konvergenciju cijena usluga, koje su i dalje za oko 30 posto ispod prosjeka EU, zadržava inflaciju u Hrvatskoj iznad prosjeka euro područja u srednjem roku, što podiže rizik spirale plaća i maloprodajnih cijena. Naime, u srednjem roku, bruto plaće ne bi smjele rasti nominalno za više 5 posto, pojednostavljeno rečeno iznad zbroja ciljane inflacije (oko 2 posto) te rasta produktivnosti (2-3 posto) ako želimo ostati u okvirima koji ne doprinose jačanju inflacije te narušavaju konkurentnost ekonomije.
Glavni preduvjet za održiv rast plaća i njihovo približavanje prosjecima EU je veći rast produktivnosti. Za rast bruto dodane vrijednosti te produktivnosti nužan je koordinirani splet strukturnih politika kroz smanjenje poreznog klina visokokvalificiranih zaposlenih, aktivne politike tržišta rada, ubrzanje pravosudnih mehanizama, jačanje platformi prikupljanja rizičnog kapitala i stalno jačanje vještina i kapaciteta zaposlenih. Prostora za rast produktivnosti ima i to naročito u poljoprivredi, prerađivačkoj industriji te komunalnim poduzećima gdje najviše zaostajemo u odnosu na referentne vrijednosti.