Učini to odmah nakon izbora. Napiši ga na tri stranice. I ne razmišljaj sviđa li se nešto tvomu glasačkom tijelu ili ne sviđa. Nakon toga uzmi provjeravati i razrađivati svoje prijedloge. Pa napiši razradu na sto stranica. Onda opet sve svedi na tri stranice
Dva-tri mjeseca prije nekih od izbora zna se dogoditi da neki još ambiciozan nevoljnik kojega je dopalo da napiše ekonomski dio predizbornog programa svoje stranke nazove i pita mogu li mu pomoći savjetom ili prijedlogom. Odgovor je uvijek jednak: 'Vrlo rado, ali daj da se nađemo nakon izbora.'
Razlog odbijanja duboko je uvjerenje da su predizborni ekonomski programi i bilo kakvo sudjelovanje u njihovu sklepavanju na brzinu iznimno štetni za nacionalnu ekonomiju i društvo u cjelini. Zbrda-zdola skupusa se neki program čiji je cilj da se svidi ili ne zamjeri potencijalnom glasaču. A još je veća šteta ako neka stranka s takvim programom uđe u nekakvu koaliciju i pokuša provesti nešto površno i nekonzistentno napisano.
Tri će godine proletjeti
Pravi recept koji, koliko mi je poznato, još nije primijenila nijedna stranka, jest odmah nakon izbora početi pripremati ozbiljan ekonomski program. Koji neće biti pod utjecajem želje za paničnim maksimiranjem glasova po svaku cijenu. Pa je savjet onomu nadobudnom političaru u stranci zaduženom za ekonomiju sljedeći: Napiši na tri stranice svoj ekonomski program. Naslov: 'Što ću ja raditi kad postanem premijer?' I ne razmišljaj sviđa li se nešto tvomu glasačkom tijelu ili ne sviđa. Onda pusti da se program 'paca' tjedan dana. Nakon toga uzmi provjeravati i razrađivati svoje prijedloge. Pa napiši razradu na sto stranica. Onda opet sve svedi na tri stranice.
Pa daj na recenziju stručnjacima prijateljima od povjerenja. Uz molbu da te sa stručne strane nemilosrdno ispreskaču. Onda napravi svoju finalnu verziju i daj na diskusiju vodstvu stranke. Uz naglasak da to nije predizborni program, nego ono za što će stranka provoditi ako dođe na vlast. Onda se tu trebaju uključiti iskusni politički lisci, psiholozi za mase i vješti PR-ovci. Pa prirede iz tvog programa verziju za izbore. S takvim pitijskim formulacijama koje neće odbiti glasače, ali ćeš ih poslije moći tumačiti onako kako si u originalnom ekonomskom programu zapisao.
Nakon parlamentarnih izbora mnogi su naglašavali kako do sljedećeg izlaska stranaka na političko tržište ima tri godine, pa je to vrijeme za ozbiljne pripreme. Koliko je vidljivo, isprika ako je neka stranka iznimka, ali od ozbiljna pristupa osmišljavanju ekonomske budućnosti zemlje nema ništa.
HDZ je odustao od smišljanja vlastite vizije. Sluša se Bruxelles. Dodatni su alibi za nepromišljanje milijarde eura iz EK-ova proračuna koje su, evo, baš nam je žao, ali uvjetovane njegovim prioritetima. U SDP-u se bave pitanjem hoće li Grbin izbaciti iz stranke Bernardićeva kuma. Možemo! se bavi Zagrebom. A Domovinski pokret traži tko će biti Škoro nakon Škore. Tri će godine proletjeti i onda će dva mjeseca prije izbora nastati panika: 'Nemamo ekonomski program! Imamo li koga tko će ga napisati? Onoga od prije četiri godine izbacili smo iz stranke? Aha! Ma daj, nađite nekoga! Ili neka ovi PR-ovci recikliraju ono od prije…'
Gašenje požara s pet čaša vode
U te tri isprazne godine nadobudni i medijske promidžbe željni zastupnici kritizirat će Vladine prijedloge zakona, predlagati neke svoje na brzinu sklepane i parcijalne prijedloge za koje znaju da neće proći. Sve će biti kao i prije. Vrijeme poluraspada izazivača na političkoj sceni vrlo je kratko. Glavni razlog: nitko nije napisao one tri stranice tri godine prije izbora. Glasači nisu naivci kakvim ih se predstavlja. Mnogi od njih osjećaju kad je neka stranka kulisa iza koje nema biti. To je i razlog što svaki drugi s pravom glasa ne izlazi na izbore. S pravom kažu da nemaju za koga glasati. Jer predizborni programi uglavnom su čisti 'fejk'. Neinovativna prepisivačina. Gomila floskula.
Upravo bi zato neka stranka koja bi krenula od iskrena programa na tri stranice imala izgleda. Primjer? Demografija. Političari suze liju nad viješću da je prošle godine broj umrlih za dvadeset tisuća nadmašio broj živorođene djece. To je grad veličine Solina. Najjednostavnije je napisati paket alibi demografskih mjera za koje je jasno da su kao gašenje velikog požara s pet čaša vode. Netko hrabar trebao bi napraviti scenarije s uvozom ljudi u Hrvatsku i rješenjima za minimiziranje rizika za društvo. I da dio glasača shvati da im je takvo što u interesu. Mnogim strankama neiskrenost i taktiziranje nisu pomogli. Nekoj koja ima hrabrosti osmisliti inovativne politike moglo bi biti od koristi. A i nama kao zajednici.