Za priručnik Ministarstva pravosuđa koji je sastavio ekspertni tim na čelu s prof. dr. sc. Darkom Tipurićem neki će reći da je nerealan popis želja, neki da su to najnormalnije stvari. Govori o ovih dana gorućoj temi upravljanja javnim i državnim tvrtkama (Jadrolinija, Hrvatske šume...), odnosno daje smjernice kako bi to moglo izgledati na dobrobit tih tvrtki i zajednice
Piše: Tomislav Vuić
Kako se i prema kojim kriterijima biraju i na koji način funkcioniraju članovi uprava i nadzornih odbora poduzeća u državnom vlasništvu te dolazi li vrijeme promjena? Na ta bi pitanja mogao odgovoriti ovih dana izdan priručnik Ministarstva pravosuđa, javne uprave i digitalne transformacije, koji nosi dug naziv – Priručnik za primjenu smjernica OECD-a o korporativnom upravljanju u trgovačkim društvima u većinskom državnom vlasništvu primjenjiv za trgovačka društva u većinskom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Rezultat je rada autorskog tima na čelu s prof. dr. sc. Darkom Tipurićem uz kojega su u izradi sudjelovali dr. sc. Lana Cindrić, dr. sc. Radoslav Barišić, doc., i Josip Lovrić te stručnjaci iz Ministarstva pravosuđa.
Bilo bi dobro kad bi se Priručnik što više upotrebljavao jer pruža smjernice koje bi, ako bi se dosljedno primjenjivale, mogle znatno unaprijediti sustav korporativnog upravljanja u državnim poduzećima.
Primjena preporuka iz Priručnika mogla bi smanjiti političke utjecaje, povećati transparentnost i osigurati učinkovitije poslovanje poduzeća u državnom vlasništvu. Na taj način moguće je izbjeći mnoge probleme o kojima mediji posljednjih dana intenzivno izvještavaju, od Jadrolinije, kirurga u Čakovcu do Hrvatskih šuma. Najavu javnih natječaja i izbora nestranačkih osoba treba pozdraviti, ali tek će vrijeme pokazati na koji će se način natječaji provoditi; sami po sebi ne jamče da će se taj strukturni problem i riješiti.
Zašto je važno
Naš život uvelike ovisi o tome kako funkcionira država. U zemlji sa znatnim udjelom države, lokalne i regionalne samouprave u BDP-u i broju društava u njihovu vlasništvu to je još važnije. On sve više i raste – u ulaganjima, plaćama državnih službenika, poreznom opterećenju... Posebno je važno kako funkcioniraju društva od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Je li realno očekivati da državna poduzeća budu efikasna kao što su privatna, interesantna je tema koju ovom prilikom neću širiti (mislim da nije, i to zbog fokusa koji nije identičan, iako ima i takvih primjera, a u jednom sam i sâm sudjelovao).
Priručnik me osvojio jednostavnošću, jasnoćom poruka, čitkošću i, prema mom mišljenju, pravom mjerom za potencijalne korisnike. Usklađen je s OECD-ovim smjernicama i vrijedi ne samo za nas nego i za četrdesetak zemalja članica. Upotrijebit ću pojedine dijelove jer se odlično uklapaju u temu, počevši od predgovora: ‘Trgovačka društva u većinskom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (dalje u tekstu: JLP(R)S) imaju važnu ekonomsku i društvenu ulogu na područjima gdje obavljaju svoju djelatnost. Specifičnost njihove vlasničke strukture i ciljeva koje trebaju ostvariti ta društva često izlaže riziku političkog utjecaja, korupcije i neetičnog ponašanja, posebno u području imenovanja nadzornih odbora i njihovih odnosa s upravom društva (...). Važnost prevencije problema upravljanja društvima u javnom vlasništvu prepoznata je kao jedan od prioriteta u nacionalnim dokumentima.‘
Preporuke za vlasnika (državu)
Odlična dijagnostika, tu su srž i rješenje problema. Slijede preporuke. Za vlasnika: da treba jasno prihvatiti vlasničku politiku, precizno definirati položaj, način ostvarivanja vlasničkih prava i glavne odgovornosti te obrazložiti razloge za vlasništvo. Politika (vlasnička) treba uzeti u obzir najbolji interes javnosti i treba se objavljivati. Potrebno je redovito pratiti i ocjenjivati provedbu. Vlasnik treba sudjelovati u strateškim pitanjima i ciljevima, ali ne i nametati nove. Ne smije intervenirati u operativne odluke. Treba također omogućiti neovisnost nadzornog odbora inzistiranjem na većoj transparentnosti postupka izbora članova, pismeno urediti pravila i kriterije izbora. Dakle, nije riječ o prirodnom pravu pobjednika na izborima da nekoga imenuje kako mu odgovara (ne samo nadzorni odbor već i upravu), kao što se katkad čak i javno tumači. Što propisuju Zakon o trgovačkim društvima i zakonitost, takve prakse neću ni spominjati.
Preporuke za nadzorni odbor
Preporuke za nadzorni odbor temelje se na odgovornosti i djelovanju u najboljem interesu trgovačkog društva i svih njegovih dionika. Najvažniji zadaci uključuju učinkovit nadzor rada uprave i pružanje savjetodavne potpore, osobito u pitanjima strategije. Nadzorni odbor mora djelovati neovisno, bez političkog utjecaja ili druge vrste pritiska. To se posebno odnosi na postupak imenovanja članova uprave, koji se mora temeljiti isključivo na stručnim i etičkim kriterijima. Pri imenovanju članova nadzornog odbora nužno je jasno definirati kriterije, uključujući relevantna znanja, kvalifikacije, iskustvo i ostale važne karakteristike.
Posebno je važno da članovi dobro poznaju djelatnost u kojoj društvo posluje. Poželjno je da barem neki od njih imaju operativno iskustvo u industriji. Raznolikost članova odbora – s obzirom na spol, dob, profesionalno iskustvo, obrazovanje i druge karakteristike – nije samo pitanje političke korektnosti nego i ključan faktor za kvalitetu odlučivanja. Raznolik sastav omogućuje sagledavanje tema iz različitih perspektiva, smanjuje rizike i poboljšava kvalitetu odluka. Neovisni članovi trebali bi biti većina u odboru, uključujući predsjednika. Njegova je uloga osigurati učinkovit rad odbora, efikasno vođenje sjednica te skladnu i produktivnu suradnju među članovima. Svi članovi odbora trebaju se neprestano educirati i razvijati svoje kompetencije. Iako se o tome rijetko govori, odgovornost članova nadzornog odbora iznimno je velika. Zato ih treba adekvatno nagraditi, ali od njih tražiti visoku razinu angažmana i odgovornosti. Nažalost, iskustvo pokazuje da u javnim poduzećima postoji otpor prema imenovanju dokazanih stručnjaka iz privatnog sektora iako bi njihova ekspertiza bila iznimno vrijedna. U jednom slučaju, kad sam predložio da se u nadzorni odbor državne kompanije imenuju dva umirovljena predsjednika uprava privatnih tržišnih lidera iz iste industrije, predstavnik vlasnika smatrao je da se šalim. S druge strane, i oni su bili preiskusni da bi takvu ponudu prihvatili.
Preporuke za upravu
Za upravu vrijedi ono što je rečeno za članove nadzornog odbora. Dobra bi praksa bila da je nadzorni odbor bira autonomno. Za članove uprave trebaju biti imenovane osobe s unaprijed utvrđenim kompetencijama, znanjem i bogatim poslovnim iskustvom, dobro upoznate s djelatnošću društva. I njihov se rad treba redovito evaluirati. U Priručniku piše da naknade za rad, kad god je moguće, trebaju biti povezane s rizicima, strategijom i poslovnim uspjehom. Komentar bi bio: naknade uvijek, jer je to uvijek moguće, trebaju biti primjerene poslu i odgovornosti, inače će biti iznimno teško naći dobre kandidate.
Nije nipošto lako biti član uprave društva od posebnog interesa za RH, a pogotovo biti predsjednik, prije svega zato što su rizici preveliki; uz to je kompenzacija za rizike neadekvatna, čak i kad su primanja za kategoriju državnog vlasništva velika. Teško će takva mjesta privući uspješne i kompetentne profesionalce iz privatnog sektora. Razni su utjecaji i silnice sa svih strana: odgovornost na vama, potrebne stvari ne možete provesti, a kad se nešto loše dogodi, potpuno ste sami. Kad je posrijedi privatno vlasništvo, to je uglavnom malo drukčije. Poseban je problem izbjegavanje uprave, nadzornog odbora i vlasnika da donose odluke. I nedonošenje odluke jest odluka, ali za to ćete obično biti manje kažnjeni. I inače su kazne mnogo izglednije od nagrada, zato su hrabrije poslovne odluke velika rijetkost u državnim kompanijama.
Borba protiv korupcije
Sljedeće dvije ključne teme – promicanje integriteta i borba protiv korupcije – moraju se provoditi na svim razinama, i među vlasnicima i u trgovačkim društvima.
Vlasnici su prvi koji trebaju primjenjivati visoke standarde etičkog ponašanja te jasno definirati svoja očekivanja od trgovačkog društva. Najvažniji koraci uključuju uspostavu učinkovitih kontrolnih mehanizama i aktivnu suradnju s mjerodavnim državnim tijelima. U tom kontekstu važno je istaknuti da je Republika Hrvatska donijela Strategiju sprječavanja korupcije do 2030., čija provedba zahtijeva odgovornost svih uključenih aktera. Jednako je važno osigurati smjernice za uključivanje lokalne zajednice, šire javnosti i medija, čime se jača povjerenje i potiče transparentnost.
Na razini trgovačkog društva naglasak se stavlja na uspostavu integriranog sustava upravljanja rizicima i jasno razgraničenje odgovornosti između uprave, nadzornog odbora, unutarnjih kontrola i funkcija zaduženih za praćenje usklađenosti poslovanja. Korupcija i nepotizam ozbiljne su prijetnje zdravom gospodarstvu i društvu u cjelini jer narušavaju tržišnu utakmicu, potkopavaju povjerenje i guše inovacije. Njihovo suzbijanje obveza je svih dionika poslovnog okružja.
Preporuke za dionike
Posljednje su preporuke za upravljanje odnosima s dionicima i održivost. Stabilnost i održivost društva ovise i o prepoznavanju i poštovanju prava dionika. Odnos se treba definirati i tražiti načine za približavanje interesa, posebno u situacijama u kojima su interesi međusobno neusklađeni. U donošenju ključnih odluka trebaju se uzeti u obzir interesi dionika. Zanimljiv je nastavak da treba izbjegavati dodjelu posebnih prava ili dopuštanje prekomjernog utjecaja pojedinim dionicima.
Za početak, pročitajte Pravilnik. Naravno, nije napeta beletristika, ali za tu vrstu publikacija lijepo je napisan i pregledan. Na pedesetak stranica, uključivši priloge, pronaći ćete najvažnije – i više od toga. Neki će reći da je to nerealan popis želja, neki da su to najnormalnije stvari. Bez dvojbe, Pravilnik je aktualan. Što se bude više primjenjivao, to ćemo svi, trgovačka društva i naša zemlja, biti uspješniji i zadovoljniji.