Tehno
StoryEditor

Dešifriranje životinjskog jezika: Sad kad vam zlatna ribica ispuni barem tri želje

17. Kolovoz 2024.

U četiri sata ujutro svakoga dana mačka Maša glasno prede uz moje uzglavlje želeći me probuditi. Ne reagiram li odmah na taj zvuk, unosi mi se u lice i dodiruje me šapama te mijaukne: ‘Miu, miiiu…" I ja, neovisno o tome u koliko sam sati tu noć usnula, dižem se dati joj mokru hranu. Suhe ima stalno, ali ona u ranu zoru jede isključivo mokru. To je ritual od kojega ne odustaje. Kada Maša odradi posao budilice, pridruži joj se i Rei, pospani mačak, čija je komunikacija mnogo nježnija od njene. Maša je i inače razgovorljivija od Reija. Ona voli red u stanu pa čim vidi da pomičem stvari kada pospremam, mijaukanjem me upozori da ih što prije vratim na mjesto. Glasno mi javi da je bila na zahodu, moram ga odmah počistiti i uključiti ventilator u prostoriji jer ne voli prljavštinu i smrad.

Ne volim ni ja pa manijakalno stalno čistim ne samo mačji zahod nego i stan, a njih svakodnevno češljam kako bi ostavljali što manje dlaka okolo… Dovoljno je viknuti: ‘Maša, Rei – češljanje‘ - i evo njih, guraju se tko će biti prvi. Isto reagiraju i kažem li: ‘Mace idu na prozor‘. Dojure u sobu koja gleda prema ulici i parku te nestrpljivo čekaju da otvorim prozor i osiguram ga mrežom kako bi mogli na svježem zraku promatrati vanjski svijet. No kada ih dok pišem tekst malo povišenoga glasa upozorim riječju - radim - glume da ne razumiju, iako se to često događa, jer se žele igrati sa mnom. Imam još mnogo primjera gotovo savršene komunikacije s mojim mačkama… Tako da sam kandidat za osvajanje deset milijuna dolara vrijedne nagrade koju nudi financijaš Jeremy Coller onome tko može proći neku vrstu modificiranog ‘međuvrsnog‘ Turingovog testa kojim se kani ispitati mogu li ljudi oponašati životinje i navesti ih da razgovaraju s ljudima. Ili možda nisam. Nisam umjetna inteligencija (AI) čiji bi algoritmi mogli odgonetnuti komunikacijski kod između ljudi i životinja.

Od Salomona do Mowglija

Zasad je to umjetna inteligencija obavila u slučajevima glasanja šišmiša i pjesmi kitova zbog čega znanstvenici vjeruju da bi mogli pomoći u komunikaciji s ostalim životinjskim vrstama. Ljudi su oduvijek željeli razgovarati sa životinjama, a na toj želji nastali su i mitovi; židovski kralj Salomon po Božjem je daru mogao razgovarati sa životinjama, a sveti Franjo Asiški propovijedao je pticama koje su ga slušale... Dječak Mowgli, glavni lik Knjige o džungli pisca Rudyarda Kiplinga, odrastao je sa životinjama i razgovarao s njima…

Razumljivu komunikaciju između ljudi i životinja možda bi mogla ostvariti umjetna inteligencija. Pojava snažnih algoritama umjetne inteligencije, a posebno modela velikih jezika, potaknula je znanstvenike na razmišljanje o ‘jezičnoj‘ komunikaciji između različitih vrsta. Istraživanje komunikacije sa životinjama definirano je kao ‘izazov doktora Dolittlea‘ a provodi se u okviru projekta Interspecies Internet. Radi se o svjetskom multidisciplinarnom projektu koji se bavi komunikacijom među vrstama u kojemu sudjeluju znanstvenici i slavne osobe, te već broji više od četiri i pol tisuće članova i podružnica. Projekt je utemeljen na ideji povezivanja neljudskih vrsta koje nisu bliske korištenjem računalnih AI/ML metoda za pretvorbu signala jedne vrste u suvisle signale za drugu, te istraživanju komunikacije osim između životinjskih vrsta i između ljudi i životinja, a sve radi očuvanje životinjskih vrsta i njihove dobrobit te izazivanja suosjećanja ljudi prema životinjama. Istraživanje provodi skupina znanstvenika iz raznih područja znanosti, biologije, psihologije, humanističkih znanosti, a potporu im daju svjetski slavni umjetnici.

Najprije s pozivnicom

Interspecies Internet osnovali su dr. Vint Cerf, potpredsjednik Googlea i kodizajner TCP/IP protokola i arhitekture interneta, Peter Gabriel, glazbenik i humanitarni aktivist, dr. Neil Gershenfeld, profesor na MIT-u i direktor Centra za bitove i atome, te dr. Diana Reiss, kognitivna psihologinja koja proučava morske sisavce te profesorica i direktorica diplomskih programa ponašanja životinja i zaštite na Hunter Collegeu (CUNY). U srpnju 2019. MIT-ov Centar za bitove i atome, Google i Zaklada Jeremy Coller organizirali su prvu internetsku radionicu Interspeciesa i okupili istraživače koji rade na ovom i sličnim projektima kako bi predstavili istraživanja. Prisustvovalo joj je 115 akademika i znanstvenika s pozivnicom, a na javnoj konferenciji koja je uslijedila poslije bila su 723 posjetitelja. Konferencija je održana na svjetskoj razini i bila je prenošena uživo putem interneta.

- Iskorištavanje tehnologije za olakšavanje komunikacije sa životinjama i dekodiranje bezbrojnih oblika komunikacije koje koriste druge vrste izazov je koji priliči čovječanstvu i dugoročno nam koristi - izjavila je na konferenciji dr. Reiss, suosnivačica i predsjednica Interspecies Interneta.

Prvi korak

Prvi korak za održavanje pozitivnog odnosa između životinja i ljudi razumijevanje je i djelotvorna komunikacija s njima. Iako je teško komunicirati s nekim tko nema moć govora, treba razumjeti njegovo ponašanje da bi se shvatio njegov jezik. Životinje putem komunikacije izražavaju naklonost, upozoravaju na prijetnje ili privlače partnera. Postoje četiri vrste životinjske komunikacije: auditivna ili zvučna, vizualna (gestikulacija), taktilna (dodir) i kemijska komunikacija putem feromona. Komunikacija životinja odvija se između članova iste vrste, ali može se odvijati i između različitih vrsta, primjerice kućni ljubimci i njihovi ljudi. Neke životinjske vrste oslanjaju se na jednu od spomenutih metoda za međusobnu komunikaciju, a druge koriste više njih. Životinje zvukovima iskazuju osjećaje i kada su sretne i ako su tužne. Neke zvukovima upozoravaju pripadnike iste vrste, ali i ljude, na opasnost, dok se neke glasaju kako bi osvojile naklonost ili pokazale odobravanje nečijeg postupka.

Što slušaju ptići i kitovi

Primjerice, ptice pjevaju ptićima kako bih naučile da to i oni čine ili ako žele oduševiti svojeg partnera. Grbavi kit također ‘pjeva‘, a njegove pjesme mogu se čuti kilometrima daleko u oceanima. Iako se slušna komunikacija može činiti jednim od najosnovnijih oblika komunikacije, ne komuniciraju sve životinje zvukom, primjer za to su neke vrste morskih životinja i nekoliko vrsta kukaca. Većina životinja osim glasom komunicira i vizualno putem govora tijela; položaja tijela, izrazom lica ili čak u nekim okolnostima promjenom boje. Kod životinja je govor tijela najčešće korištena vizualna komunikacija. Psi, mačke, čimpanze, ženke majmuna, otrovne žabe, ose, zmije, hobotnice s plavim prstenovima, žirafe, ptice, pauci, pingvini i mnoge druge životinje komuniciraju vizualno.

Neki od njih mogu se i smijati ili mijenjati boju dijela tijela poput majmuna, a to čine kako bi se dodvorili pripadnicima svoje vrste koji su iznad njih u hijerarhijskoj ljestvici. Drugi se poput nekih kukaca, žaba, zmija i morskih ptica kamufliraju kada su životno ugroženi poistovjećujući se s okolinom kako bi zavarala grabežljivce. Primjerice, kukci ‘postanu‘ list, a žaba mahovina.

Dodir je glavni

No najčešći oblik komunikacije životinja je dodirom. Taktilna komunikacija podraumijeva dodirivanje i blizinu sudionika i ona se događa između pripadnika iste skupine jedne vrste, poput lavova, ali nije rijetka ni među različitim skupinama. Primjerice, različite vrste kućnih ljubimaca poput mačaka, pasa, čak i ptica mogu harmonično provoditi zajedničke trenutke. No taktilna komunikacija životinja smatra se uobičajenom zbog parenja. Ona je oblik društvenog povezivanja, brige o mladuncima ili dominacije.

Za razliku od ostalih, kemijska komunikacija putem feromona služi životinjama za označavanje prostora. Feromoni su kemijske tvari koje proizvode i otpuštaju životinje kako bi utjecale na ponašanje ili psihologiju drugih životinja svoje vrste, odnosno označile prisutnost na određenom području, nešto u smislu – ne ulazi, ovo je moja kuća. Uobičajena je kod mrava i pčela, ali koriste je i mnoge druge hodajuće životinje. Postoje različite vrste feromona: oslobađanja, alarma, traga hrane i spolni. Otpuštajući feromoni oslobađaju se zbog poticanja odgovora istog člana vrste. Životinje ih najčešće koriste za privlačenje partnera, čak i s velike udaljenosti. Trag ostavljen feromonima može dugo trajanja, no ovisi i o vremenskim utjecajima poput kiše. Kao i ljudi, i životinje imaju svijet koji se putem komunikacije može bolje upoznati. Kada se radi o komunikaciji životinja s ljudima, najčešći oblici su slušni, taktilni i vizualni.

Zvučne prepreke i pokrate

No unatoč velikoj moći umjetne inteligencije, njeni algoritmi teško će moći obuhvatiti sve vrste životinjske komunikacije. Zvukovna komunikacije je područje kojim se zasad bavi, ali ni to nije nimalo jednostavno jer trenutačno postoje tri prepreke do ostvarenja kodiranja životinjskog jezika. Iako generativni AI modeli mogu stvoriti nove uzorke životinjske komunikacije, vrlo je teško odrediti njihov kontekst, pri čemu treba uzeti u obzir i ljudsku pristranost. Drugi problem je što korištenje umjetne inteligencije za izdvajanje sadržaja na nenadzirani način mora biti potvrđeno kontroliranim eksperimentima radi mjerenja odgovora životinja. To je vrlo teško jer algoritmi umjetne inteligencije koriste sve dostupne informacije što ih dovodi i do lažnih informacija. I na kraju, komunikacija životinja usredotočena je na ograničen skup sadržaja, poput uzbune i udvaranja što značajno ograničava ljudsku sposobnost komuniciranja s njima. Unatoč tome, važno je iskoristiti domet umjetne inteligencije u uspostavljanju komunikacije sa životinjama i životinjskog jezika jer se nikad ne zna što budućnost nosi.

19. rujan 2024 01:15